U zrcalu kulturalnog ekrana
Leonida Kovač

U posebnim dodacima Hrvatske filmske povijesti ukratko (1996-2006) Ive Škrabala, posvećenima istaknutim pojavama i osobnostima hrvatskoga filma, Jagoda Kaloper izdvojena je i predstavljena kao „senzbilna osobnost“ i filmska ikona, odnosno autentična filmska glumica koja se nikad nije bavila kazališnom glumom. U međuvremenu, slikarica i glumica postala je i filmska autoirca. U svojem prvom, autoportretnom filmu Žena u ogledalu (u produkciji Factuma, 2011) onamontira videozapise procesa snimanja vlastitog odraza u zrcalećim površinama s insertima iz desetak igranih filmova u kojima je tijekom posljednja četiri desetljeća tumačila glavne ženske uloge. Forma tog filma poslužila je Leonidi Kovač kao povod za kritičko čitanje koje polazi od poimanja kategorije identiteta kao rada u nastajanju (work in progress). Problematizirajući proces generiranja identiteta u kontekstu pojmova pripovijesti, povijesti i medija, njezino čitanje polazi od distinkcije kategorije pogleda, s jedne strane kao pogleda aparata (gaze) i s druge strane kao utjelovljenog pogleda (look), razmatrajući pritom mogućnosti, odnosno nemogućnosti autobiografskog diskurza i klizne pozicije prvog lica jednine. Moć diskurza da stvori referent koji imenuje, u ovom slučaju retorička moć pokretnih slika kojima se materijalizira tijelo označeno prvim licem jednine, sagledava se u kontekstu povijesti hrvatskog, odnosno jugoslavenskog igranog filma od šezdesetih godina 20. stoljeća do danas.