Kôd i drugi zakoni kiberprostora
Lawrence Lessig

U proljeće 1996. godine, na godišnjoj konferenciji organiziranoj pod naslovom "Kompjutori, sloboda i privatnost", dva pisca znanstvene fantastike ispričala su priče o budućnosti kiberprostora. Vernor Vinge govorio je o "sveprisutnosti sile zakona" koju omogućuju "distribuirani sustavi visoke razlučivosti" - kompjutorski čipovi povezani putem Mreže sa svakim dijelom društvenog života, sa čitavim jednim dijelom namijenjenim vladinim potrebama. Ta je arhitektura tada već bila u izgradnji -bio je to Internet - a tehnolozi su već opisivali njezine dosege. Budući da se ta mreža kontrole ispreplela sa svakim dijelom društvenoga života, samo je pitanje vremena, rekao je Vinge, prije nego što vlada bude zatražila pripadajući joj udio kontrole. Svaka nova generacija koda povećavat će tu moć vlade. Budućnost će donijeti svijet savršene regulacije, a arhitektura distribuiranog računalstva - Internet i njegovi dodaci - učinit će tu savršenost mogućom.
Tom Maddox slijedio je Vingea. Njegova vizija bila je vrlo slična, iako je izvor kontrole bio različit. Vladina moć neće doći samo preko čipova. Stvarni izvor moći, tvrdio je Maddox, je savez između vlade i trgovine. Trgovina, poput vlade, bolje se snalazi u bolje reguliranom svijetu. Vlasništvo je sigurnije, manji je rizik poremećaja. Budućnost će biti pakt između te dvije sile društvenoga poretka.
Kod i trgovina.
U vrijeme kada su ta dva autora govorila, budućnost, kako su je oni opisali, još nije došla. Kiberprostor je bio sve prisutniji, ali teško je bilo zamisliti ga ukroćenoga da bi služio ciljevima vlade. A trgovina je svakako bila zainteresirana, iako su tvrtke koje su nudile kreditnokartične usluge upozoravale klijente da se drže podalje od Mreže. Mreža je bila društveni prostor eksplozije. Ali teško je bilo zamisliti ga kao prostor eksplozije društvene kontrole.