Kraj mene ima mjesta i za tebe
Krisztian Grecso

Knjiga "Kraj mene ima mjesta i za tebe" u Mađarskoj je objavljena 2011., koja je odonda doživjela devet izdanja, opsežne i temeljite kritičke analize, a osim što je svojem autoru donijela gotovo zvjezdani status u javnosti, postala je čak izbornom lektirom za više razrede srednjih škola u njegovoj domovini.

Likovi romana, svaki na svoj način i ma koliko bili stari, učeni  ili skromnijih životnih dosega, vjeruju u genetsku nasljednost sudbine. Glavni junak, potekao iz naselja seoskih proletera u ranim tridesetima, kojega je upravo ostavila djevojka, na poslu u metropoli vinuo se na položaj za koji unatoč obrazovanju i zaslugama  nije posve siguran da mu je dorastao, a da stvar bude gora, neočekivano se upleo i u jednu za njega šokantnu obiteljsku  tajnu, pa da bi što prije rasvijetlio pozadinu tog slučajnog otkrića, mora isprovocirati prisjećanja likova svojeg dječaštva u provinciji.

Posjećuje svakoga do koga još može doći, no kad razmrsi sve konce i rasvijetli životne putove svoje bliže i dalje rodbine, na kraju spozna da i priča o njemu samome počinje naraštajima prije njega. Pritom se ne suočava samo s neugodnim iskustvom da će ljudi uvijek barem djelomično lagati o svojem identitetu, već i s onom također  frustrirajućom činjenicom da ni on, ma koliko se opirao da s tim sudbinama ima bilo kakve veze, od svojih nije baštinio samo boju kose, stas ili geste, već po svemu sudeći, ako se stvari pažljivije promotre, čak i put do svojih uspjeha i poraza, pa i očekivanu budućnost.

No to nije tek roman o obiteljskim odnosima kroz više generacija koje niču i iščezavaju u različitim dijelovima Panonske nizine, nije ni o ljubavima i neostvarenim nadama jer iako pažljivo vođena fabula (s piščevim neskrivenim autobiografskim motivima) vodi kroz čitavo 20. stoljeće, svaka Grecscova rečenica progovara o današnjici, o naslijeđenoj i vrlo stvarnoj gladi za ljubavlju koja nikad ne mine, samo što je sad sve izvedeno još zrelije nego u njegovom prvijencu.