Ples
Kemal Mujičić Artnam

Zaista je malo takvih koji će mreže erotskih pobuda tako raširiti po svim rubovima, da ne kažemo morima svijeta, izmičući realnosti koliko je to u poetskoj igri svrhovito. Kemal Mujičić je uhvaćen tajnama suodnosa bića, koja sastavlja i rastavlja nagon tijela koliko i nagon duše. Naoko, i ovaj zbir pjesama samo je jedan u nizu ogrlica ljubavničkih s kojim pjesnici uvijek pretražuju sve primarne inspiracije, a u stvari reducirajući stvarne obrise nude u zamjenu datume, nepoštivanje gramatičkih pravila i čak mala slova kao simbole zaostalih početaka. Zapravo, hoće se s ovim stihovljem nešto dublje i neobičnije postići novim metaforama na stare teme. Ne može se reći da pjesniku ne polazi za rukom osmišljavanje diskretnih poriva kao pobuđaja za igru stiha nesvakodnevna, i neuobičajena zvuka i prozvuka. Možda se hoće približiti nadobudi čovjeka kako bi u svijetu "promatranja nepreglednog" oslikali ono neobjašnjivo uvijek, i čudno, fluidno, libidozno stanje "ophoda" duše u tijelu ili, obrnimo stvar, tijela u duši.