Sjene na travi
Karen Blixen

Knjiga Sjene na travi kronološki slijedi slavnu autobiografiju Karen Blixen Moja Afrika i na neki način zaokružuje njezin "afrički ciklus". Naime građu za ovdje objedinjene četiri pripovijetke – Farah, Barua a Soldani, Velika gesta i Jeka s uzvisina – uzela je iz vlastita života koji je dobrim dijelom prve polovice 20. stoljeća provela u Keniji, gdje je imala plantažu kave i farmu. Može se reći da su te priče nastavak Moje Afrike, ali drugim sredstvima: autorica je s prostorne i vremenske distance "dopisala" sve ono što je u autobiografiji tek naznačila.
Dok je Moja Afrika stvarana na temelju svježih otisaka u sjećanju, s nevelikim vremenskim odmakom, ove priče donose poznatim afričkim junacima i krajolicima sjenu, odnosno dušu koja ih je oplemenila tuđim glasovima, citatima, ritmovima i tajanstvenim mirom. Dok je u autobiografiji, recimo, malo pisala o svojim slugama, ovdje je mnogo stranica posvetila upravo njima, osobito Somalijcu Farahu (po kome je i naslovljena prva priča). On je sluga, ali i puno više od toga: on je oslonac na nepoznatom tlu, zaštitnik i vodič kroz carstvo tajanstvenih znakova. Opisujući Faraha, njegove poglede, odjeću, podrijetlo i vještine, autorica ga pretvara u simbol, u besmrtan lik iz riznice svjetske kulture.
Ostale tri pripovijesti također govore o događajima na farmi, lovu, snovima, smrti... Blixen u njima varira nosive teme iz Moje Afrike, diskretno podsjeća na vlastite pripovijetke s fantastičnim zapletima te oponaša biblijske parabole i podastire mnoštvo aluzija na djela iz svjetske književnosti kojima čitatelja uvlači u beskrajnu igru otkrivanja novih značenja.
Niz sjećanja na sretne dane provedene u Africi autorica povezuje jakim esejističkim pasažima o plemenima Kikuja i Masaja, njihovim običajima i mitovima, što ovom djelu pridaje posebnu draž i dignitet poštovanja Drugoga.

Karen Blixen, rođena kao Christentze Dinesen (Tanne) 1885. godine u Rugstedlundu u Danskoj. Umrla je 1962. godine u istome mjestu, na obiteljskome imanju.
Važnija su joj djela Sedam fantastičnih pripovijesti (Seven Gothic Tales, 1934), Afrička farma (poznatije kao Moja Afrika; Den afrikanse farm, 1937; u engleskoj verziji Out of Africa), Zimske pripovijesti (Vintereventyr,1942), Posljednje pripovijesti (Sidste fortællinger, 1957), Anegdote o sudbini (Skæbne-anekdoter,1958; s čuvenom pripovjetkom Babettina gozba) i Sjene na travi (Skygger paa græsset, 1960).
Knjiga Sjene na travi objavljena je u vrijeme autoričine najveće slave: godine 1960. Nobelov je komitet ponovno istaknuo Karen Blixen kao kandidatkinju za najzačajnije svjetsko priznanje za književnost, i taj put to je izgledalo kao "gotova stvar". Na kraju Blixenova ipak nije postala laureatkinjom, ali se u javnosti utvrdila kao umjetnica koja tu nagradu "najviše zaslužuje".
Za Drugog svjetskog rata objavila je pod pseudonimom Pierre Andrézel svoj jedini roman Putovi osvete (Gengældesens veje, 1944).
U biblioteci Na tragu klasika 2011. godine izašlo je drugo najslavnije djelo Karen Blixen – Babettina gozba.