O dilemama suvremene povijesti
Karel Kosik

Knjiga eseja velikog češkog filozofskog mislioca Karela Kosika (1926-2003), s podnaslovom „Filozofska suočavanja s izazovima 20. stoljeća“, ima tri poglavlja (Programatski tekstovi, Aspekti krize suvremene epohe, Distanciranje od nehumanosti suvremene epohe), opsežan pogovor priredivača i prevodioca Ante Lešaje i predgovor Milana Kangrge. Evo nekih naslova iz knjige: Što je srednja Evropa, Praško proljece 1968, Individuum i historija, Hašek i Kafka ili groteskni svijet, Uspon arogancije, Machiavelli i makjavelizam, Lumpenburžoazija i viša duhovna istina, Moralnost u vremenima globalizacije, O humanom bombardiranju i još ponečem, O bestidnosti i poniženju…

Rade Kalanj, jedan od recenzenata knjige (drugi je recenzent Milan Kangrga), ističe da Karel Kosik „spada u red onih značajnih filozofa koji su živjeli, mislili i stradavali u periodu 'realnog socijalizma' i koji su, u tom okviru, ustrajno i kreativno radili na dekonstrukciji službene dogme, pluralizaciji mišljenja i istraživanju i demokratskim reformama političkog sustava“. Nakon ulaska sovjetskih trupa u Čehoslovačku 1968. godine, Kosik je izgubio mjesto sveučilišnog profesora i sve do 1990. godine bio pod policijskom prismotrom i bez mogućnosti javnog intelektualnog i spisateljskog djelovanja. Devedesetih je vraćen na Karlov Univerzitet.

Ante Lešaja u svom pogovoru napominje da je Kosik - nakon što se „paradigma birokratskog 'socijalizma'“ historijski iscrpila i propala i nakon što je došlo do „druge varijante suvremenog otuđenja – kapitalizma, u oblicima i s konzekvencama s kojima se danomice suočavamo“ – opet svu svoju energiju posvetio kritičkom istraživanju i preispitivanju i te druge varijante – suvremenog kapitalizma. Nemilosrdnoj je kritici podvrgao i taj oblik otuđenja.

Milan Kangrga u predgovoru ističe da su Kosikovi eseji „u svakom pogledu doista najdublje osvježavajuća i na pravi nacin otrežnjavajuća literatura u vremenu kada su, na žalost, već napuštene gotovo sve pretpostavke, horizont i utopijska dimenzija nekadašnjeg revolucionarno-progresivnog duhovnog uspona Europe“, te da Kosik „minuciozno prati tu 'silaznu putanju' koja nas vodi u duhovni rasap i pravi nihilizam života, u njegovim temeljima“. Napominje da se mnoge Kosikove lucidne analize ujedno gotovo neposredno tiču i naše historijsko-socijalne i kulturno-duhovne situacije u Hrvatskoj danas, te da u tom smislu „ovi tekstovi Karela Kosika dolaze k nama 'u pravo vrijeme'“.