Viza za prekjučer
Jurij Družnikov

Oleg Nemec, violinist nastanjen u San Franciscu, sa svojim simfonijskim orkestrom gostuje u Rusiji. Tako se kroz jedanaest priča počinje razotkrivati njegovo djetinjstvo u seoskoj idili, prvi sati učenja violine, nevolje zbog prezimena, pomutnja nastala izbijanjem Drugog svjetskog rata, grubost preživljavanja ratnog doba u provinciji, osebujni likovi neobičnih sudbina, lirska neposrednost običnog života, nestanak oca, emigracija... Tražeći ostatke, krhotine, ogorjeline svoga nekadašnjeg života, sa tihom željom da nađe i sebe sadašnjega, Oleg Nemec naći će i sjećanja za koja je mislio da su nestala.
"Ti su likovi uistinu živi. To su naši rođaci, članovi obitelji, susjedi. Ostavljaju čudan, neobičan, tajanstven dojam."

"Riječ je o apsurdnosti života u Rusiji iz kojeg se moglo pobjeći jedino ili u emigraciju ili u smrt... Okrutno iskreno."

Jurija Družnikova mnogi pisci, među kojima i Aleksandar Solženicin, smatraju jednim od najvažnijih suvremenih ruskih prozaika. Godine 2001. bio je nominiran za Nobelovu nagradu. Živi u Kaliforniji i sveučilišni je profesor.