Školice
Julio Cortazar

Ono što Školice uvrštava među najveća djelahispanoameričke književnosti, međutim, nije (samo) fabula, negozapanjujuća, bogata, nedogledna kompleksnost značenjskih slojeva ukojima se uspostavljaju opozicije reda i kaosa, nužnosti i slučajnosti,propituju instance autora, pripovjedača i umjetničkog stvaralaštva, dokse jezik napinje u opipavanju vlastitih granica. (Zoran Postnikov, Booksa)

Školice su opus magnum argentinskog književnika Julija Cortazara i jedno od najvažnijih djela hispano-američke književnosti. Ovaj se roman značenjski račva u nekoliko smjerova, ima mnoštvo mogućnosti interpretiranja, a samo je čitanje prava avantura s obzirom na to da pisac nudi čitatelju — kao istinskom sustvaratelju značenja — barem dva različita načina čitanja knjige. Cortazarove Školice igraju se na dva kontinenta: s one i s ove strane, u dva grada: Parizu i Buenos Aircsu, u čijim se toposima, atmosferama i putanjama likova ogleda istinsko tkanje života. Bogatstvo školica otkriva se i u jeziku, u ludizmu govora, stilova i pripovijednih modusa, u prepletu eksperimentalnoga, poetičnoga i realističnoga, u oponašanju džezerskih varijacija, humoru, ironiji ili sklonosti nadrealnome. Za Cortazara umjetnost mora biti i inovacija i spoznaja i igra. Prava igra podrazumijeva postojanje čvrstih pravila i zanos u Činu igranja; znači i kombinatoriku i slobodu. A Školice su upravo vrhunska književna igra koja fascinira svojom strukturom i lakoćom improvizira-nja, te istovremeno pruža silan užitak u samom igranju — čitanju i sustvaranju značenja.

"Roman je napisan u znaku neumoljive potrage, koja se zbiva na svim zamislivim razinama... Horacio Oliveira, središnji lik Školica, prototipski je tragatelj. Tragaju i članovi Kluba Zmije, traga i Morelli, autorov dvojnik i glasnogovornik. Što se traži? Autentičnost, 'novi poredak, mogućnost nalaženja drugog života'. Ono traženo izražava se u mnoštvu figura, 'opsesivnih metafora' rasutih po romanu kao što su: most, prolaz, otvor, središte, ključ, 'kibuc želje'. Po želji se može dodati: smisao, svrha, spas. Osnovna figura je, naravno, sama igra Školice: dopiranje od 'Neba' do 'Zemlje', ali u istoj ravni... Školice su i potraga za drukčijom književnošću, za svojevrsnom anti-književnošcu i anti-romanom ili ne-romanesknim romanom u 'samoubilačkoj pobuni protiv knjiškog uma'..."
[Iz pogovora Dinka Telećana]