Šta se usuđujem da mislim?
Julian Huxley

Moja prvobitna zamisao bila je da ovaj mali rad nazovem Ogledi o znanstvenom humanizmu. Ali riječ ogledi danas ne zvuči naročito moderno, dok se riječ humanizam posljednjih godina pretjerano upotrebljava, naročito u Sjedinjenim Državama, gde je njeno značenje dodatno prošireno u odnosu na ono koje ima u Engleskoj, da bih na kraju saznao kako je nedavno objavljena još jedna knjiga koja u svom naslovu sadrži sintagmu: znanstveni humanizam. Dakle, nije mi preostalo ništa drugo nego da pokušam smisliti novi naslov. Ali kakav god da je sadašnji naslov, ono što ova knjiga zaista sadrži jesu nekakvi ogledi o znanstvenom humanizmu. Kada kažem da su to ogledi, mislim na to da nisu svi napisani istim povodom; ali kada kažem da su to ogledi o određenom predmetu, mislim na to da su, uprkos diskontinuitetu kompozicije, zaista povezani zajedničkim stanovištem, zajedničkim pristupom. Najzad, koristeći sintagmu znanstveni humanizam, mislim na nešto sasvim određeno, za šta se nadam da će postati jasno u četvrtom i petom poglavlju. Žao mi je što je značenje riječi humanizam iskrivljeno u Sjedinjenim Državama, gdje ta riječ s jedne strane znači filozofsku doktrinu koja se meni ne čini naročito humanističkom u bilo kom prihvaćenom smislu, a s druge strane služi kao naziv za jednu zanimljivu vrstu antinatprirodne religije. U svom neiskrivljenom prirodnom značenju ta riječ je vrlo korisna, i ja ne vidim drugu sintagmu osim znanstvenog humanizma kojom bi se na prikladan način moglo iskristalizirati to stanovište za koje mislim da je veoma važno njegovati u modernom svijetu.