Osnutak grada Korčule
Joško Belamarić

Plan Korčule, prilagođen obliku poluo-točića (300 x 170 m) na kojem se grad uzdigao, predstavlja u mnogo čemu
jedinstvenu racionalnu urbanističku regulaciju i jedan od najbolje sačuvanih primjera planiranog srednjovjekovnog
grada uopće. Vrijeme njegova postanka nije provjereno arheološkim dokazima pa se, u nastojanjima da se ukaže na
linije kontinuiteta, u literaturi obično dokazivalo da je korčulanski grad palimpsest, odnosno, da bi regulacija
grada mogla biti zadana u ranom srednjem vijeku, ako ne i u antičko doba. U ovoj knjizi autor dokazuje da je grad
nastao ex nihilo, kao castrum, sredinom 13. stoljeća, kao izuzetno važna postaja na jadranskoj transverzali koja
je povezivala Veneciju s njenim posjedima na Levantu, na otoku koji je trebao postati nasljedna kneževina
obitelji Zorzi pod mletačkim protektoratom. Utemeljenje Korčule razmatra se u svjetlu malo poznatih činjenica iz curriculuma Marsilija Zorzija, koji je ranije bio protagonist niza važnih događaja u Svetoj zemlji 1240-ih godina, a potom 1252.-1254. knez u Dubrovniku.