Paradajz, rajčice i pomidori
Josip Vukadin

Prva (no zbog kvalitete nadamo se ne i posljednja) zbirka kratkih priča jednog bosanskog klinca, splitskog gimnazijalca, zagrebačkog studenta, istarsko-zagrebačkog odvjetnika, koji nam je ispričao 24 priče iz života običnih malih ljudi. Premda ogrnute anegdotnim ruhom, iz svake priča mašu nam pravi živi ljudi: tu smo, takvi smo…

Život piše romane, reče netko, a vjerojatno i više njih. Ali život piše i priče, mnogo priča, čitave livade s bezbroj priča-vlati. Sočnih. Anegdotnih. „Anegdota je kao ključanica kroz koju se više vidi nego kroz širom rastvorena vrata“, reče davno još Matoš.

Provirivši kroz tu Matoševu ključanicu, Josip Vukadin promatra ljude u njihovim raznim životnim pozama. Nisu to neki velikani, nisu to povijesne ličnosti. Samo mali ljudi unutar svojih velikih jedinstvenih života, isprepleteni u zajednički pregolemi igrokaz zbivanja kojeg smo svi mi sudionici. Stoga će u svakoj od tih priča čitatelj prepoznati, kao u dvorani zrcala, neki djelić sebe. Priče u kojima se, kao uglavnom u stvarnome životu, nit ne siluje nit ne ubija. Ni iz ljubomore ni zbog novca. Premda, kako reče Miki, junak jedne od priča, „Novac je klasna kategorija, i dok postoji novac nema sreće za čovječanstvo. Nema i kvit.“

Uzmite u ruke ovaj buket od 24 kratke priče i pomirišite ga. One su eau de Cologne i eau-de-vie parfem života.