Zadarski nadbiskup Minuccio Minucci i njegova jadranska misija
Josip Vrandečić

Minuccio Minucci (1551.-1604.) važna je osoba hrvatske, njemačke i talijanske povijesti. Kao doktor obaju prava obnašao je visoke dužnosti u papinskoj diplomaciji ponajprije u Njemačkoj, a zatim i u Španjolskoj, te u Rimu. Osobito se istaknuo u Ratu za Köln (1583.-1587.), kada ga je papa Grgur XIII. poslao kao povjerenika najjačem europskom vladaru Filipu II. kako bi ga uvjerio u potrebu španjolske intervencije na Rajni. Kao zastupnik Pape i bavarske kuće Wittelsbach sudjelovao je u carskim saborima u Regensburgu 1576., odnosno u Augsburgu 1582. godine te je u svojim izvješćima ostavio važna povijesna svjedočanstva o njemačkim, španjolskim i talijanskim prilikama. Djelovao je kao savjetnik kod navedene bavarske kuće u Münchenu i dinastije Este u Modeni. Njemačke vjerske i političke prilike često su ga vodile na putovanje u Rim, u kojemu se istaknuo kao jedan od najboljih poznavatelja prilika u Carstvu. Nakon što je zaređen za svećenika 1587. godine u Pragu, sljedećih se godina brzo uspinjao u rimskoj kuriji, te je početkom 1590-ih postao tajnik Njemačke kongregacije, zadržavši i dalje službu savjetnika bavarskih vladara. Dolaskom pape Klementa VIII. 1592. godine, imenovan je za tajnika odjela Državnog tajništva (Secretaria di Stato) za Njemačku i Istočnu Europu koju je također dobro upoznao tijekom diplomatske služne u Njemačkoj i Rimu. Ta je dužnost postala osobito važna kada je 1593. godine, bitkom kod Siska, počeo dugotrajni habsburško-turski rat, koji je zaokupio papinsku diplomaciju. Minucci je ispred Državnog tajništva dobio zadatak da u protuturski savez uključi Veneciju, Poljsku, Rusiju, dunavske kneževine, čak i krimske Tatare. Budući da se Venecija nije htjela obavezati i ući u rat, njegova Istočna politika doživjela je poraz. Istovremeno se zamjerio habsburškoj struji u Rimu jer je u Carstvu zagovarao bavarske interese, a u Francuskoj pomirenje s protestantskim kraljem Henrikom IV., kada je prihvatio katoličku vjeru. U okruženju različitih kurijalnih frakcija povukao se izvan Rima, da bi napokon, 1596. godine prihvatio katedru zadarskoga nadbiskupa na kojoj je ostao sve do svoje smrti 1604. godine ...

U sklopu monografije obrađeno je Minuccijevo predzadarsko, njemačko, španjolsko i rimsko razdoblje. Cjelovita knjiga obuhvaća 370 stranica. Objavljivanjem ove knjige o Minucciju naša a i inozemna znanstvena javnost dobiva prvo cjelovitu biografiju europskog diplomata najvišeg značaja, koji je pred kraj života djelovao kao zadarski nadbiskup. Njegova povijesna ostavština očuvana u navedenom Njemačkom institutu u Rimu, koja čini podlogu ove knjige, obuhvaća brojna cjelovita analitička izvješća u kojima se prikazuju problemi europske širine: napori države i crkve da utisnu stanovništvu vjerski identitet, rast vjerskog pluralizma, sekularizacija, rast teorija otpora i jake apsolutističke države koja teži nadzirati i duhovnost. U svojem je djelovanju i spisima zagovarao visoka vjerska i moralna načela koja su ga dovodila u sukob s crkvenim i političkim autoritetima u Njemačkoj, a posebno u Zadru. Zalagao se za izgubljeno jedinstvo na kršćanskom Zapadu. Boravak u Dalmaciji iskoristio je za pisanje brojnih djela od kojih je najznačajnije i našoj znanstvenoj javnosti najpoznatija njegova Povijest Uskoka (Venecija, 1601). Upravo je Minucci tvorac uskočkog mita koji se proširio Europom jer je njegova knjiga doživjela brojna izdanja i prijevode na strane jezike. Preko Minuccija, njegovih pisama, dviju vizitacija, dijecezanske sinode, izvještaje papi Ad limina saznajemo najdetaljnije pojedinosti o životu Zadra, političkom i duhovnom stanju, dodiru s muslimanskim svijetom, venecijanskoj vlasti u gradu, otporima tridentskoj obnovi, itd. Svojom djelatnošću Minuccio Minucci pripada mnogim kulturnim i nacionalnim svjetovima koje međusobno povezuje, pogotovo njemačkom, talijanskom i hrvatskom, a njegovi spisi i politički interesi dopiru do Afrike, Južne Amerike i Rusije. Ova je knjiga kapitalno historiografsko djelo a osim toga i uvjerljivo, zanimljivo i u svakom smislu privlačno štivo. Štivo koje će se dugo čitati. (prof. dr. sc. Marko Trogrlić)