Gluho kolo
Josip Pavičić

Gluho kolo, papreno je kritičko-polemičko štivo o zbilji i politici suvremene Hrvatske. Tema je u njoj mnogo, no glavna je pogubna nespremnost političkih elita da okupe (i da se oslone na) sve sastavnice hrvatskog povijesnog iskustva. U polazištu joj je protivljenje isključivanju bilo koga, ali i zauzimanje za čist račun sa svima! Smeta joj bolesna kolebljivost u društvenim poslovima, a sve za što se zauzima svodi se na dva NE i jedno DA: NE jugoslavenskoj Hrvatskoj, NE proustaškoj Hrvatskoj, DA jedinoj Republici Hrvatskoj!

Gluho kolo pleše se bez glazbene pratnje. Svedeno je na ritmizirani pokret, a čuje se samo zvuk plesnih koraka, disanje plesača, šum nošnje i zveka metalnih ukrasa. Sve je stegnuto na bitno i skladno. Takvo nastoji biti i Pavičićevo Gluho kolo: bitno i skladno. U njemu je važno što, ali i kako. Nekima će se svidjeti, nekima ne, no bit će vrlo malo onih koji će kolovođi zanijekati vještinu sažetog izlaganja, smirenost u pristupu, argumentiranost i polemičnost. Sam autor Gluho kolo smatra svojom najvažnijom knjigom.

Kolo je namijenjeno svim štovateljima britkog štiva, koje zanima hrvatska zbilja i njezini ne/skriveni akteri. Ishodište mu je u Pavičićevoj kolumni „Hrvatska gibanica“ iz Večernjeg lista. Ima 435 poglavlja i potpuno imensko i detaljno predmetno kazalo iz kojeg se vidi gdje se, o komu i o čemu govori.

Knjigu je sastavio sam autor, ali ne mehanički, nego tako da tekstovi u njoj dobivaju novi kontekst, a s njim i nova značenja. Unesene su bilješke, objašnjenja, odgovori na reakcije, tumačenje razloga. Što znači da Gluho kolo nije tek zbornik već objavljenih tekstova, nego i cjelovita slika društvenih zbivanja i vremena s početka XXI. st. iz vizure jednog autora.