Legenda o svetom pijancu
Joseph Roth

Joseph Roth, iz djela
I dobro odjeveni gospodin nestao je u pomrčini. On je zapravo doživio čudo obraćenja te odlučio da prihvati život najbjednijih. I zbog toga je stanovao pod mostom. Ali što se drugoga tiče, taj je bio pijanac, upravo teška pijanica. Zvao se Andreas. I živio je od slučajeva kao mnogi pijanci. Davno je to bilo, kad je posjedovao dvije stotine franaka. I možda baš zbog toga, što je bilo tako davno, izvadio je pri jadnom sjaju jedne od rijetkih svjetiljaka pod jednim od mostova komadić papira i komadićak olovke i zapisao si adresu male Svete Tereze i svotu od dvije stotine franaka što ju joj je od ovog trenutka dugovao. Potom se stade uspinjati jednima od stepenica što s obale Seine vode na kej. Znao je da se tamo negdje nalazi gostionica. I on uđe u tu gostionicu, u kojoj stade obilno jesti i piti te potroši dosta novaca i ponese sa sobom još jednu bocu, za noć, koju je namjeravao provesti pod mostom, kao i obično. Da, još je izvukao i jedne novine iz korpe za otpatke. Ali ne zato da bi ih čitao, nego da bi se njima pokrio. Jer novine drže toplinu, kao što je to poznato svim beskućnicima.

...

Poslije romana o Jobu, Durieux objavljuje i manji sveščić Rothova posljednjeg proznog ostvarenja. "Legendu o svetom pijancu" preveo je Gustav Krklec. U popratnoj bilješci saznajemo da je naš pjesnik prvi put čuo priču od samog autora, 1939. u jednom pariškom bistrou kamo je austrijski emigrantski krug zalazio. Tema priče je kao i u "Jobu" događanje (i profaniranje) čuda.(KGZ - katalog)