Dug užitku
John Lanchester

Dug užitku jedna je od onih knjiga čiju prvu rečenicu čitatelj cijelo vrijeme mora imati na umu. Jer, ona odista nije obična kuharica. Upravo tako, pomalo upozoravajuće, započinje, usuđujemo se reći, zapanjujući roman Johna Lanchestera, roman u kojem besprijekorno korektni Tarquín Winot svoju životnu priču iznosi kroz, za mnoge među nama, najosnovniju i najuzvišeniju čovjekovu strast: hranu.
Tarquina, Engleza neodređene dobi, čija je duhovna domovina oduvijek bila Francuska, osjetila vode na putovanje tijekom kojega nas uveseljava svojim vragolasto duhovitim, otrovno samouvjerenim razmišljanjima o svemu: od erotike nenaklonosti do psihologije jelovnika, od perverzne povijesti breskve do brutalizacije britanske kuhinje, od sira kao "lesa mlijeka" do vezivnih svojstava krvi. Svaku kulinarsku slasticu opisuje s ljubavlju, prilaže znalački recept, nudi savjete o posluživanju jela. Tarquín nam nudi i pripovijest o svom neopravdano slavnom bratu, kiparu Barryju, o voljenoj irskoj dadilji Mary-Theresi, o roditeljima koji ga obožavaju, o norveškom kuharu, alkoholičaru Mitthaugu i o svojim susjedima u Francuskoj.
I dok Tarquín Ijušti sloj po sloj svoje prošlosti, pred nama polako, gotovo neprimjetno, izranjaju obrisi pomaknute estetike i krajnje ekscentrične moralne filozofije. Postajemo svjesni kako to nisu memoari sladokusca i kako glavni junak nije samo majstor duha i samouvjerenosti, nego i nečega neizmjerno mračnijeg.