Učenje o bojama - Historijski dio
Johann Wolfgang von Goethe

"Budući da mi profesori i knjige nisu mogli pružiti ništa upotrebljivo s obzirom na način razmatranja nekog vrijednog predmeta ili kompozicije i razvoja pojedinih dijelova, odnosno tehnike ritmičkog i proznog stila, a svakojake pogrešne stvari u meni su izazivale gnušanje dok one prave nisam znao prepoznati, to sam izvan pjesničkog umijeća pokušao iznaći neko područje odakle bih mogao uspostaviti bilo kakvu vrstu usporedbe, i s određene udaljenosti sagledati i donijeti sud o onome što me izbliza zbunjivalo. U samotnim trenucima razvio sam osjećaj za prirodu, točnije za onaj njezin vid koji nazivamo krajolikom te sam, još od djetinjstva često boraveći u slikarskim radionicama, smjerno pokušavao pretvoriti u sliku ono što sam primjećivao u stvarnosti. Dakle, osjećao sam mnogo veći poriv prema onome za što zapravo nisam imao nikakve sklonosti negoli prema onome što mi je po prirodi bilo lako i nije me stajalo nimalo napora. Sigurno je jedno: pogrešne sklonosti većinom u čovjeku razbuktaju veću strast od onih pravih, pa on revnije stremi onome što mu zasigurno neće poći za rukom negoli onome što bi mu moglo uspjeti... " Goethe

"Učenje o bojama" jedno je od najznačajnijih djela na području izučavanja boja u 19. stoljeću. Prvi dio knjige povijesni je prikaz u kojem je navedeno na stotine autora s područja fizike, filozofije, slikarstva i drugih koji su na bilo koji način izučavali fenomen svjetla i tako pridonijeli spoznaji o bojama. Autor komentira njihova izučavanja da bismo lakše shvatili njihovo tumačenje problema. On sam zastupa teoriju o polarnosti boja, a njihovu raznolikost svodi na jednostavnu prapolarnost. Stručni su krugovi godinama pobijali Goetheovu teoriju o bojama, no u posljednje se vrijeme došlo do novih spoznaja o njegovim prirodnoznanstvenim istraživanjima. (KGZ)