Filozofija zidarstva
Johann Gottlieb Fichte

Fichteova Filozofija zidarstva predstavlja pokušaj da se sa stanovišta visoke, klasično-idealističke filozofije rasvijetli i preuzme, zapravo "iskoristi" za svoje svrhe, jedna u doba prosvjetiteljstva i rane romantike utjecajna i raširena, iako i tada ništa manje opskurna kultura tajnog društva, da se preko nje ostvari ideja čovjeka kao svjetskog građanina, i poluči utjecaj na tzv. "veliko" ili javno društvo i na politiku.
Riječ je o vezi Fichtea sa "slobodnim zidarstvom" ili "masonerijom", tajnim društvom tajnovite povijesti, koje zapravo, otkako je 1717. u Londonu godine stupilo u javnost osnivanjem Velike lože Engleske, nije više bilo tajno, i s kojim su mnoge veličine toga doba - poput Lessinga i Goethea ili Mozarta - bile u bliskim vezama.
Za tom je pseudo-tajnom, ali ipak posebnom društvenom subkulturom Fichte posegnuo nakon što je zbog spora o ateizmu protjeran sa sveučilišta u Jeni (1799.) te je morao tražiti zaštitu i nove društvene veze.
No pokušaj djelovanja filozofije na društvenu zbilju, posvjedočen Filozofijom zidarstva te Fichteovim motivima saopćenim u bogatoj prepisci i napose izvanjskim događajima iz njegove osobne povijesti, usporediv je s avanturizmom kakav nalazimo još samo kod Platona u njegovoj poznatoj sirakuškoj ekspediciji, opisanoj u VII. pismu, ili ponovo kod Heideggera u njegovoj avanturi s nacionalsocijalističkim pokretom.

Kao uvod u Fichteovu Filozofiju zidarstva ovome smo izdanju dodali (vidi odjeljak 1.) Fichteov govor pred bratstvom lože u Rudolstadtu 1794. (s povijesno-kritičkim komentarom R. Lautha). Taj govor svjedoči s jedne strane najizravnije i možda najbolje o Fichteovim spekulativno-filozofskim motivima i namjerama, dok s druge strane daje prepoznati idejne i institucionalne nesporazume koji će proisteći iz takva kratkog spoja između jedne akademske filozofije, s njezinim svjetsko-građanskim namjerama, i "slobodnih zidara" ili "masonske sekte", jedne od možda najstarijih tradicija subkulture, poznate kao posebno omražene unutar zapadno-crkvene, napose katoličke tradicije....

Nadalje, osim dodatnih bilješki s pojašnjenjima, koje se ne nalaze u Flitnerovu izdanju, donosimo na kraju (v. odj. V) i bibliografiju izabranih, uglavnom novijih radova o slobodno-zidarskom i srodnim tajnim društvima, s filozofskom i kulturno-povijesnom relevancijom. Borislav Mikulić, iz Napomene