Početnica liberterskog obrazovanja
Joel Spring

Liberterske teorije obrazovanja plod su uvjerenja da svaka uspješna korjenita promjena u društvu ovisi o promjenama strukture ljudskoga značaja (karaktera) i stajališta stanovništva: novo se društvo ne može roditi, ako se ne rodi i nova osoba koja u sklopu tog društva može funkcionirati. Radikalna pedagogija bavi se novim oblicima socijalizacije koji će potaknuti neautoritarnu i revolucionarnu strukturu ljudskoga značaja. Tako radikalna pedagogija ne obuhvaća samo načine kako se uči u školi, nego i metode odgoja djeteta i ustroj obitelji.

Razmatrajući radikalne oblike obrazovanja treba uočiti da su oni izvan dominantnih struja obrazovnoga razvoja, koje su prije zanima reforma društva nego li njegova radikalna promjena. Primjerice, javne škole pokušavaju iskorijeniti siromaštvo tako što obrazuju sirotinjsku djecu da bi ona bila kadra funkcionirati u postojećem društvenom ustroju. Radikalno obrazovanje pokušat će promijeniti društvena stajališta koji podupiru taj društveni ustroj. Radikalno obrazovanje postavlja posve drugačija pitanja od onih koja postavlja reformističko obrazovanje. Razlika je vrlo slična onoj koju Wilhelm Reich povlači između radikalnih i reakcionarnih psihologa: reakcionarni će se psiholog, kad se suoči sa siromašnim ljudima koji su kradljivci, pitati kako se mogu prekinuti njihove kradljive navike; radikalni će se psiholog pitati zašto svi siromašni ljudi ne kradu. Prvi pristup stavit će naglasak na promjenu u ponašanju ne bi li se uklopili u postojeći društveni ustroj, dok će drugi pristup pokušati identificirati one psihološke značajke društvenoga ustroja koje većinu siromašnih uspijevaju obuzdati da ne kradu.

Javno školstvo i radikalno obrazovanje gotovo su proturječni pojmovi. Prevladavajući društveni ustroj podupire javne škole, a one zauzvrat podupiru taj ustroj. Javne škole mogu reformirati i poboljšati, ali one ne pokušavaju provesti temeljne strukturne promjene. Odbacivanje javnoga školovanja predstavlja jednu od važnih tema u povijesnom razvoju radikalnih oblika obrazovanja – od Williama Godwina u osamnaestom stoljeću do Ivana Illicha u dvadesetom stoljeću – i zasnovano je na ideji da škole postaju sredstvo oblikovanja moralnih i društvenih uvjerenja stanovništva u korist dominantne elite. U devetnaestom i dvadesetom stoljeću ta je tradicija kritike isprepletena s praktičnim pokušajima radikalnih skupina da stvore sustav obrazovanja koji će ljude osloboditi ideološkoga nadzora...