Avijatičar
Jevgenij Vodolazkin

Kada se glavni junak Inokentij Platonov probudi u bolnici, ispostavi se da je izgubio pamćenje. Liječnik ga potiče da zapisuje u dnevnik svaki detalj ili sliku koja mu se pojavi u glavi i on to čini marljivo, gotovo strastveno. Dnevnik mu je napeto štivo koje čitatelja fascinira kaotičnim, kaleidoskopskim slikama, licima, riječima i događajima koji čine potku životne priče ruskoga mladića s početka 20. stoljeća. Priča koja se pomalja istodobno je nježna i tužna, senzualna i neobična, no iznad svega tragična. Prvo se pojavljuju sjećanja iz djetinjstva: na bezbrižne ljetne praznike u dači u okolici Petrograda, na dočekivanje oca na povratku s posla u Petrogradu i na onaj dan 1917. godine kada dozna da mu je oca ubila rulja pijanih mornara. Platonov se s majkom seli u zajednički komunalni stan u centru Petrograda, gdje upoznaje nove susjede – profesora Sergeja Voronina i njegovu kćer Anastasiju, koja će postati ljubav Inokentijeva života. I Nikolaja Zareckog, radnika u tvornici kobasica, koji denuncira profesora Voronina, kojega vlasti uhite i pogube. Zareckog uskoro pronađu mrtva, a za ubojstvo optuže Platonova – kao i za rovarenje protiv države – i osude ga na služenje kazne u logoru Solovki. Ali kako se Inokentij može sjećati svojega života početkom 20. stoljeća ako su tablete koje uzima iz 1999. godine? Hoće li se Platonov uspjeti prilagoditi novoj realnosti i naći dom u čudnom svijetu s kraja 20. stoljeća? I ono najvažnije pitanje: Koja ga je to sila vratila u život, a sada ga pokušava ponovno ubiti, nakon čudotvornoga uskrsnuća u logoru Solovki?

Roman asocira na rusku književnost dvadesetih godina prošlog stoljeća, naročito na „Bijelu gardu” Mihaila Bulgakova, a od novijih na „Pismovnik” Mihaila Šiškina. - Kirkus

S izvanrednim umijećem dočaravanja detalja svakodnevnog života i izrazitim talentom da plastično prenese čitav spektar boja, mirisa i zvukova, pripovjedač ocrtava živopisnu panoramsku sliku života u Rusiji s početka 20. stoljeća. - Guardian

Jevgenij Vodolazkin (Kijev, 1964.), stručnjak za srednjovjekovnu rusku književnost, objavio je više znanstvenih knjiga i članaka o staroj ruskoj književnosti. Bio je stipendist njemačkih fondacija Toepfer i Alexander von Humboldt. Vodolazkinov debitantski roman „Solovjov i Larionov” (2009.) postigao je trenutni uspjeh i bio predložen za prestižnu nagradu „Andrej Beli” 2009. i nagradu „Velika knjiga” 2013. Roman „Lavr”, objavljen 2012. godine, dobitnik je uglednih nagrada, „Jasnaja Poljana” 2013. i „Velika knjiga” također 2013.