Hura! Idemo jesti!
Jesper Juul

Otkad znam za sebe, volim dobru hranu; a otkako sam prije trideset godina zasnovao obitelj, odgovoran sam za obiteljske dnevne obroke. Nikada mi nije teško padala ta odgovornost, a ni taj posao. Naprotiv, smatram to povlasticom i jedinstvenom prilikom da aktivno pokažem brigu za svoju obitelj te s njom brzo ostvarim kontakt s obzirom na to da zbog prirode posla kojim se bavim često, duže ili kraće, izbivam iz kuće.
Zadnjih deset do petnaest godina s određenom zabrinutošću pratim kako se mijenja naše društvo i kako to utječe na život mnogih obitelji. Možda je to započelo s opravdanim pokušajem žena da se oslobode uloge u kojoj su podređene, uloge u kojoj se podrazumijeva da se pospremanje, priprema hrane i ostalo svodi na "kućanske poslove". Pišem "svodi" jer ti poslovi imaju i posve drugu dimenziju od one čisto praktične — oni su neophodni za obiteljsku dnevnu rutinu i stvaraju raspoloženje i ozračje u domu.
Raspoloženje prvenstveno stvara ono što se događa u srcu doma — u kuhinji — i oko stola za kojim se jede, a svakodnevni zajednički obroci i djeci i odraslima pružaju idealnu priliku da pokažu kako se osjećaju. Glavne uloge imaju, naravno, ljudi koji su oko stola, ali smisao i značenje proizlaze iz hrane i uživanja. Ne samo iz hrane koja se nalazi na stolu nego i iz ljubavi i brige koja je uložena u njenu kupovinu i pripremu.