K pijanom anđelu
Jerzy Pilch

Nakon osamnaest neuspjelih pokušaja liječenja od ovisnosti o alkoholu i nakon što ga dvije žene ostave, književniku J.-u i liječnik kaže da je neizlječiv i beznadno uhvaćen u vrtlog opetovanih pijanstava. Njegovi se deliriji ciklički smjenjuju s boravcima u rehabilitacijskoj ustanovi, a čim napusti odjel on posrne, ode u gostionicu K pijanom anđelu i njegova borba počinje iznova. U toj borbi nije sam; na odjelu za liječenje od ovisnosti svi pacijenti trebaju pisati dnevnik svojih osjećaja i događaja iz života, pa tako J. prati i zapisuje sudbine svojih “suboraca” – Don Juana Ziobra, Najtraženijeg Terorista na Svijetu, Kralja Šećera, Udarnika i Kraljice Kenta – a sve s ciljem da ispripovjedi univerzalnu, ali i individualnu priču o prokletstvu alkoholizma.

Zbog Pilchova maestralna izričaja, ovaj roman nije samo priča o ljudskim usponima, padovima i stvaralačkoj krizi, već intelektualno nadmoćna proza bogatoga jezika prepunog dosjetki, ironijskih stilizacija i književnih referenci. Sjajna isprepletenost tragičnih, komičnih i bizarnih elemenata Pilcha potvrđuje kao vrsnog prozaika kojemu ne manjka britkog humora kao ni neobuzdane inteligencije. Uz opću humanu poruku o zlu ovisnosti, ovaj roman je i sugestivna, oštra kritika društvene stvarnosti koja slama pojedinca dok uporno pokušava izaći iz začaranog kruga besmisla, nepravde i alijenacije, što ga u konačnici i baca u ralje jedne od najraširenijih ovisnosti današnjice.

“Ova knjiga varljiva je poput medovine ili tequile. Klizi niz grlo, ali što nakon toga – o tome je bolje ne govoriti. Tako je prijalo, zašto glava sada puca?”
Tadeusz Nyczek, Polityka

“Neuobičajeno originalan glas u poljskoj književnosti.” 
Washington Times

“Ovaj roman, koji se nikom ni za što ne ispričava, istovremeno je smiješan i očaravajući, tragičan i šokantan. Iskren, otvoren, žestok opis ovisnosti.” 
Kirkus Review

Jerzy Pilch (r. Wisla, 1952.) jedan je od najznačajnijih suvremenih poljskih književnika. Radio je i kao novinar i dramaturg. Dobitnik je važnih nagrada, a kritičari ga uspoređuju s Witoldom Gombrowiczem, Milanom Kunderom i Bohumilom Hrabalom. Diplomirao je poljsku filologiju na Sveučilištu u Krakowu, a nakon toga radio kao novinar te vrlo brzo bio prepoznat kao autor izvrsnih kolumni u tjednom časopisu Tygodnik Powszenchny. Njegov prvijenac bio je roman Wyznania twórcy pokątnej literatury erotycznej (1988.) za koji je dobio nagradu “Kościelski”, nakon kojeg je uslijedio Spis cudzołożnic. Proza podróżna (1993.) po kojemu je snimljen film.