Psovka i maštarije
Janko Polić Kamov

Književni povjesničar i antologičar, prozaik, pjesnik, kritičar, prevoditelj i urednik Tomislav Sabljak rođen je u Zagrebu 1934. godine. Autor je knjiga Teatar Janka Polića Kamova (za koju je primio uglednu nagradu Marko Fotez), Teatar XX. stoljeća, Rječnik hrvatskoga žargona, zbirke priča Pas ispod kože. Zapažene su mu studije o Krleži, Kamovu, Ujeviću i Kolaru. Voditelj je projekta Kratki pripovjedni oblici u hrvatskoj književnosti.
Sabljakov izbor iz djela Janka Polića Kamova Psovka i maštarije ozbiljan je i kompetentan uvid u opus pisca avangarde koji je anticipirao sva kasnija moderna strujanja u nacionalnoj literaturi. Kamovljeva pustolovina satkana je od (samo)poricanja: što je otpočelo kao instinktivni krik koji objavljuje pravo na život rastvara se u odustajanje od života, psovka ustupa mjesto analizi (H. Pejaković).
Izbor iz poezije počinje uvodnom pjesmom Preludij iz zbirke izazovnog i zapravo programatskog naslova Psovka. To su stihovi pjesnika koji se odrekao obveze da stvara takozvanu ljepotu, dramatično mijenja vokabular pjesništva u koje je unio dotad nezabilježene seksualne konotacije: Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo; / ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti… Autobiografske činjenice i književne nazore potvrđuju novele Brada, Sloboda, Bitanga. Antologičar Kamovljeve knjige Tomislav Sabljak, koji je doktorirao tezom scenskih djela Janka Polića Kamova, znalački komentira prvu objavljenu dramu Tragedija mozgova i najbolji dramski tekst Mamino srce.
Članci, feljtoni i ulomci iz pisama svjedoče o piščevu mukotrpnom životu i poimanju književnosti, znanosti i politike. U pismu bratu Vladimiru Poliću piše: I preko onih crnih mojih stranica možda će ipak sinuti nešto svjetla i sunca i možda će tamo koji čitalac naći uza sav neuspjeh stihova i dramatizacija, komad jedne duše, komad svoga života i svojih boli.
Knjiga Janka Polića Kamova Psovka i maštarije pridonosi boljem razumijevanju pisca i njegove umjetnosti.
A svu tragiku njegova samotničkog prerano završena života i svijest o sebi opisuje njegova oporučna misao: Tijesan mi bijaše vijek a velebna duša.