Suhoziđe
Janko Ljubetić

Iskrcao se na mulu.
Obala se zaljulja pod njegovim nogama; zbacit će ga sa svoje hrptenjače kao konj, ritnuvši se kopitima, nepoznata jahača iz sedla - u jarko izbistreno nebo s kolor-razglednice (kadar zatvaraju gomoljasti oblaci koji bježe iznad oštro isfokusiranih palminih grana), nadvisuje crvene, rijetkom mahovinom premazane krovove zbijenih kuća (sjene se poput stjenica usvr-dale u kvadrate hrapavih pročelja tražeći zaklon od kosa svjetla sa zapada; dooolje - u prazninu želudca (neke su žene dušu izbacile preko brodske ograde), u rupe od izvađenih prstaca, zacrnjene na obalnom kamenu gazom mora. Gladan će skupljati ostatke s unutarnje strane stjenke ljušture slomljenih školjkaša, slankastogorkokiselasta sluz penje mu se uz cijev jednjaka; zamućuje se more u luci iz ždrijela kanalizacije....