The Days Of The Consuls
Ivo Andrić

Roman o sukobu kultura u maloj  bosanskoj varoši Travniku, o provincijskoj svijesti i Bonapartinom konzulu - Jeanu Davilleu, Parižaninu tanane prirode, pjesniku po osjećanju svijeta koji, dolazeći iz prosvijećene Europe u mračnu bosansku varošicu, shvaća sve one posebnosti i  tmine Bosne. Pokušavajući učvrstiti francuski upliv u islamsko carstvo i sam konzul postaje dio vječite bosanske melankolije i demagoške politike islamske carevine.

Nikada do tada Daville, suvremeni mladi čovjek europskog obrazovanja, nije vidio ljude kao što su bili Travničani, ni običaje kao što je audijencija kod turskog vezira, ni navike kao što je pljuvanje nedobrodošlog stranca. Susretom francuskog diplomate i turskog velikodostojnika kojem Daville čita klasičnu tragediju, a kod koga ona izaziva grohotan smijeh, Andrić je htio prikazati sudar dva svijeta i dvije kulture koji se nikada neće pomiriti, a jaz između njih neće biti prevladan ni pokušajima njihovih najdobroćudnijih predstavnika.

Pukovnik von Mitterer je austrijski predstavnik u vezirskom gradu početkom 19. stoljeća. Skromni bivši pogranični oficir potpuno je zbunjen Travnikom. Bačen u međuprostor dvije civilizacije, ne razumijevajući do kraja niti jednu od njih, von Mitterer je, pri tom, fatalno obilježen brakom sa ženom koja se neizmjerno razlikuje od njega. Von Mitterer nije shvaćao niti jednog od trojice turskih vezira koji su se smjenjivali za vrijeme njegove službe u Travniku ni istočnjački svijet šutnje i tajnih radnji čiji su oni predstavnici. On također nije shvaćao ni novi građanski svijet francuske države ni njenog predstavnika Davillea, s kojim je često dolazio u sukob. Bio mu je stran svijet fantazija njegove lijepe, ali i čudne žene.

Vezirov Konak je treće središte političkog života i mjesto najčešćih susreta trojice diplomata. Očekivalo bi se da predstavnici prosvijećene Europe čine zajedničku prepreku azijatskom osvajaču. Međutim, vezirov komentar poslije jednog Davilleovog sukoba s von Mittererom: „Dva psa, pa se pobila u mojoj avliji“ dokazuje nam da to nije slučaj. Ako Austrija ne ratuje s Turskom, ona ratuje s Francuskom; ako Turskom carstvu u opadanju slabe osvajačke namjere, javit će se novi osvajač, ovoga puta u Europi, Napoleonova imperija.

Poznata je teza da, ako bi Pariz izgorio do temelja bilo bi ga moguće rekonstruirati prema romanima Victora Hugoa. Ako bi, jednog dana, zaboravili sve aspekte i traume povijesti balkanskih naroda i prostora bilo bi ih moguće rekonstruirati na osnovi djela Ive Andrića.