Na sunčanoj strani
Ivo Andrić

Roman "Na sunčanoj strani" značajan je i kao piščev pokušaj da osobnu biografiju pretvori u roman i tako naratizira raspoloženja i dileme iz pjesama u prozi "Ex Ponto" i "Nemiri" i da dramatizira svoja nekadašnja tamnička iskustva na pripovjedački složeniji način i manje biografski prepoznatljiv. To mu, izgleda, nije pošlo za rukom, zbog čega je i odustao od pisanja romana (...) Roman "Na sunčanoj strani" bio je, dakle, u svakom pogledu, različit od pripovjedaka koje je Andrić objavio u tri knjige dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća.

Radovan Vučković

Sa stanovišta evolutivnog kriterijuma, „roman“ "Na sunčanoj strani" predstavlja most na prelazu Andrićeve lirske faze u epsku. Prema mnogim obilježjima, ta proza čini se bliža Andrićevom ranom djelu. Tu je riječ o premještanju lirskog subjekta u jednu epsku proceduru/postupak, sa namjerom da se formira cjeloviti romaneskni karakter. Svojom lirskom osnovom, lik Tome Galusa kao da nije mogao uspostaviti se kao faktor romaneskne cjeline. Stoga bi se on možda mogao shvatiti i kao jedna vrsta svjesne žrtve poetičkog i stvaralačkog sazrijevanja svoga tvorca.

Žaneta Đukić Perišić