Julije Klović
Ivana Prijatelj Pavičić

Ikonografske studije

»Moja je želja dati što opsežniju ikonografsko-ikonološku analizu opusa 'Michelangela minijature', kako ga je nazivao Giorgio Vasari. Tek nam detaljna analiza njegova opusa u vremenu kada je nastao omogućava da shvatimo koliko je minijaturist iz Grižana utjecao na mijenjanje sitnoslikarskog jezika 16. stoljeća.« Promatrajući ga kao učena slikara (pictor doctus) svoga doba, kroz čija djela pulsira živa intelektualna sredina najučenijih sredina onodobne Europe, autorica razmatra i razmata simboliku Klovićevih djela. Kako bi čitatelj shvatio utemeljenu potrebu takva čitanja, drugo nas poglavlje podsjeća na one podatke iz Klovićeve biografije u kojima razabiremo poticajno okružje: »Radio je za pape i kardinale, kraljeve i vojvode, od mađarskog kralja Ljudevita II. i španjolskog kralja Karla V, preko vojvode Cosima I. Medicija i Ottavija Farnesea do pape Pavla III.« Osim pomodnih pojava koje Klovića vežu s ostalim suvremenim umjetnicima kao što su »antikvarno-arheološki pristup, simbolizam rimske plastike poganskog i starokršćanskog podrijetla, sinkretistički sedimenti kulture koji se odražavaju u njegovim minijaturama«, Ivana Prijatelj Pavičić ističe kako osim mikelanđelovskih i rafaelovskih posuđenica, identifikacijom kojih se zadovoljava većina analiza Klovićeva djela, poseban napor u čitanju minijatura zahtijeva »tipološki, kozmološko-moralni, anagogijsko-eshatološki smisao i privatna mitologija njegovih mecena«.