Etika sestrinstva
Ivan Šegota

Uvođenjem 1992. u nastavu na Višoj školi za medicinske sestre i tehničare pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci predmeta Medicinska etika, vrlo se brzo nametnula potreba za odgovarajućim udžbenikom za taj kolegij. Preuzimajući zadaću da ga napišem, ograničio sam se u početku na sadržaj koji bi zadovoljio potrebe prije svega mojih studenata. Zato je prvo izdanje "Etike sestrinstva", objavljeno početkom 1996., bilo nešto drukčije od ovoga. Međutim, kako se zanimanje za materiju sestrinske etike širilo i izvan Rijeke, i kako se pojavio nakladnik koji je Medicinskom fakultetu ponudio zajedničko publiciranje ove knjige, odlučio sam prvo izdanje nadopuniti i donekle izmijeniti sa željom ne samo da popuni evidentnu prazninu u hrvatskom izdavaštvu nego i da utječe na razvoj sestrinskog zanimanja u nas i njegovu transformaciju iz poluprofesije u profesiju.

Izmjenama sam stari tekst uglavnom osvježio novijim podacima iz sestrinskih časopisa i knjiga koje sam u međuvremenu koristio, a dopune se odnose na tekstove o eutanaziji i transplantaciji. Najveća je, pak, izmjena učinjena dodavanjem novog poglavlja o konkretnim slučajevima iz sestrinske prakse u nas. Radi se zapravo o pokušaju da se kod nas utre put kazuističkoj metodi u medicinskoj etici, posebice u sestrinskoj, kao što je to slučaj u SAD i drugdje u svijetu gdje se bioetika ubrzano razvija i zauzima istaknuto mjesto među ostalim modernim znanstvenim granama.

Mislim da će poglavlje "Slučajevi iz prakse" na kraju ovog izdanja biti korisno i zanimljivo ne samo studenetima medicine i viših medicinskih škola nego i svima koji se bave sestrinstvom, posebice njihovom edukacijom i uopće etičkim pitanjima njihove profesije. Uvjeren sam da će buduće, bioetički educirane generacije medicinskih sestara i tehničara, biti u stanju da na tragu slučajeva koje su u ovoj knjizi opisali njihove kolegice i kolege iz Rijeke, otkrivaju i opisuju adekvatnije slučajeve te da ih još stručnije analiziraju. Tako će ovaj pionirski posao na utemeljenju sestrinske etike u nas dobiti svoj potpuniji smisao, poglavito ako se u teorijska razmatranja sestrinske profesije i njene etike uključe uz sestre i liječnike i filozofi, teolozi, pravnici, sociolozi, politolozi i drugi, kao što je to slučaj u SAD i drugdje u najrazvijenijim dijelovima svijeta. Može se očekivati da će u tom procesu koji se već kreće svojom unutrašnjom i nezaustavljivoim logikom, odgovarajuće mjesto naći i sestrinska profesionalna udruženja, jer je jedna od njihovih prioritetnih zadaća da razvijaju upravo svoju profesionalnu etiku kao jedan od bitnih elemenata svake profesije.