Prijeći prag nade
Ivan Pavao II

Prihvatiti ono što Evanđelje traži znači potvrditi svu svoju ljudskost, vidjeti njezinu ljepotu što ju je Bog htio, ali priznajući, u svjetlu moći samoga Boga, i njezine slabosti: «Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu» (Lk 18, 27)

Ove dvije dimenzije ne mogu se odijeliti: s jedne strane, zahtjevi morala što ih je Bog postavio čovjeku; s druge strane, zahtjevi spasenjske ljubavi, to jest, dar milosti na koji se Bog, na neki način, sam obvezao. Što je drugo Kristovo otkupljenje, nego upravo to? Bog želi spasenje čovjeka, želi ispunjenje čovječanstva po mjeri koju je sam odredio i Krist ima pravo reći da je jaram što ga je On stavio sladak teret i breme, na kraju krajeva, lako (usp. Mt 11, 30)

Vrlo je važno prijeći prag nade, ne zastati pred njim, nego prepustiti se vodstvu. Mislim da se na to odnose riječi velikog poljskog pjesnika Cypriana Norwida koji je tako definirao najdublje načelo kršćanske egzistencije: «Ne za sobom s križem Spasitelja, nego za Spasiteljem s vlastitim križem.»