Zov plime
Irina Aleksander

Četvrta knjiga Irine Aleksander, Zov plime, roman je koji je nastajao u Americi prvih godina Drugog svjetskog rata kao simbol rusko-američkog savezništva u borbi protiv fašizma. Glavna junakinja je Galina Sedova, treća časnica na sovjetskom brodu Aleksandar Nevski, hrabra i sposobna žena. Jedan od izazova bilo je sudjelovanje u evakuaciji ranjenika iz velike baltičke luke, dok je plovidbom iz opkoljenog Lenjingrada preko Islanda i sjevernog Atlantika do New Yorka izazvala divljenje američke javnosti. Sedova je tada dospjela u medije i postala velika zvijezda...
Zov plime zasnovan je na životnoj priči Valentine Orlikove, treće časnice sovjetske trgovačke mornarice koja je predstavljena u liku Galine Sedove. Svim realnim akterima (s izuzetkom povijesnih ličnosti) izmišljena su imena kao, uostalom, i brodovima i gradovima (osim svjetskim metropolama). Knjiga je izašla 1943. godine u New Yorku. Na engleski ju je preveo cijenjeni prevodilac Bernard Guilbert Guerney. Baš u to vrijeme Irina Aleksander i muž joj Božidar bili osumnjičeni za špijunažu u korist Sovjetskog Saveza, Zov plime nije bio izlagan javnosti, a prvih godina nakon Drugog svjetskog rata senator Joseph McCarthy naredio je izbacivanje tisuća sumnjivih knjiga iz javnih biblioteka. Pretpostavlja se da je tom prilikom stradao i Irinin roman. Prevodilac pak Guerney Zov plime nikad nije spominjao svoj prijevod a knjiga nije bila poznata niti u SSSRu, premda je Orlikova dobila najveća društvena priznanja. I što je najčudnije, original na ruskom nikad nije pronađen! Aleksanderovi su preseljenjem u Europu 1955. godine iz Amerike dopremili osobnu arhivu s brojnim osjetljivim dokumentima, ali ne i  rukopisom romana.

Aleksander-Kunjina, Irina, ruska književnica i prevoditeljica (Sankt Peterburg, 15. VI. 1900 – Ženeva, 13. XII. 2002). Studirala filozofiju i pravo u Petrogradu i Zagrebu, gdje se udala za odvjetnika Božidara Aleksandera. Od 1938. živjela u inozemstvu (Francuska, SAD, Švicarska). Za boravka u Zagrebu 1926–38. u njezinu su se salonu okupljali zagrebački književnici i umjetnici. Pisala je pjesme, novele, romane, drame i novinske prikaze na ruskome, engleskome, francuskome i hrvatskom jeziku, prevodila s ruskoga. Surađivala je prilozima iz ruske književnosti u Obzoru, Vijencu i Književniku, među prvima upozorila na značenje likovne skupine Zemlja, prijateljevala je s M. Krležom. Djela: Pjesme (Pesni, 1918), Douglas Tweed (1925), Samo činjenice, sir (Tol’ko fakty, sir, 1933), Nadolazeća plima (The Running Tide, 1943), Kružno putovanje u vječnost (Round Trip to Eternity, 1953) i dr. (www.enciklopedija.hr)