Sabrana proza 1
Irena Vrkljan

Svila, škare, Marina ili o biografiji, Berlinski rukopis, Dora, ove jeseni, Pred crvenim zidom

,

Kod Irene Vrkljan sve je izašlo iz sobe, sve je u sobi spremljeno - okrhnute plave šalice, možda jedna vaza, poneka slika na zidu, mamina budilica, kutija s nakitom ili fotografijama. Iz romana u roman, iz priče u priču, od prve do zadnje objavljene proze (od Svila, škare 1984. do Sestra, kao iza stakla 2006), kroz više od dvadeset godina pripovijedanja provlače se iste slike: stolica od tamnosmeđeg drveta koja škripi, stol od tvrdog lakiranog drveta, tramvaji i vagoni gradske željeznice, veliki šeširi i krzneni kaputi, ustajali mirisi kuhanja i neprozračenih prostorija. Ne samo predmeti, naravno, već i scene i osobe: obiteljski ručkovi, djetinji otpori i djevojački smijehovi, bijele dokoljenke iz katoličke škole, tatini bjegovi, mamino nesnalaženje i depresija, nepoznanica mlađih sestara blizanki, dvije tetke, mnoge susjede i poznanice, različite i međusobno nepovezane, nepoznate žene koje ulaze u tekst sa svojim sudbinama i pričama. Sav taj unutarnji svijet ladica i ormara vezan je uz unutarnji svijet osoba koje...