U oluji ruža
Ingeborg Bachmann

"Pisac je (...) cijelim svojim bićem upućen jednom ti, nekome kome bi rado priopćio  svoje iskustvo o čovjeku (ili svoja iskustva o stvarima svijeta i  vremena, da, i o tome, ali osobito o čovjeku) koji bi mogao biti on sam i drugi i u kojem je on sam ali i drugi najviše čovjek. Ispruživši sva ticala, opipava oblik svijeta, crte čovjeka u tom vremenu. Kako se osjeća, što se misli i kako djeluje? Koje su strasti, koje brige, nade ...?"    - Ingeborg Bachmann

Ingeborg Bachmann (Klagenfurt 1926. - Rim 1973.) bila je u vremenu u kojem je živjela slavna književnica. Pisala je pjesme,  radio igre, priče i romane i svaki je njezin novi naslov bio ili postao događaj. Pripada prvom poslijeratnom naraštaju pisaca  njemačkog jezika u vremenu koje su mnogi pisci osjećali kao nultu točku njemačke književnosti, što je odmah nalog za nov početak. To pak navodi na pomisao o politički angažiranoj poeziji što u ono doba ima posve doslovno značenje, naime u posve ispražnjenom prostoru, i duhovnom, osobito su pisci preuzeli ulogu savjesti društva i imali se odrediti prema prošlosti i prema trenutnim političkim zbivanjima u zemlji.  Različiti pisci su različito iznijeli to breme - sjetimo se samo Bölla ili Grassa. I. Bachmann je zanosno bila zauzeta za zbilju oko sebe, ne pišući samo politički angažirano pjesništvo nego zauzeto za svaku "čistu veličinu", bila to ljubav ili sloboda ili ljepota. U svom romanu Malina (prvom  u nedovršenom ciklusu Načini umiranja) I. Bachmann pripovijeda o ljubavnom trokutu, ali uvučenom u  unutrašnjost glavnog lika, i tako o rasapu i nestanku  osobe. U svijest ne ulaze samo osobe nego i svijet što ga nose, pa to nije samo ljubavni roman nego i roman o poslijeratnom Beču. On nije primljen jednodušno poput njezinih zbirki pjesama, ali je bio značajan za potom nastalo "žensko pismo". Zamjerali su mu poetičnost.