Trinaest mjeseci
Ilja Stogoff

,

Možemo ga nazvati kako hoćemo: romanom tzv. "reality-post-modernizma", neobičnim putopisom, putnim bilješkama novinara koji posjeduje neprijepornu književnu darovitost ili jednostavno sjajnom prozom koja plijeni u pojedinostima i izmiče u definiranju cjeline, ali u Trinaest mjeseci riječ je o osvajanju prostora: dalekih i duhovnih, egzotičnih i unutarnjih. Lirski junak lija putuje od Sibira do Kamčatke, od Sjevernog pola do Uzbeki-stana, od pozapadnjene Moskve do nedužnog Istoka, od vječnoga leda do omare nedokučivog Samarkanda. U suputnicima, namjernicima, domaćima i gostima, cijeloj galeriji naizgled običnih i krajnje bizarnih likova, uvijek otkriva skrivenu ljudsku supstancu. Ispisujući stranicu za stranicom, istom rukom ali promijenjenom dušom, u rasponu od reportaže do duhovnog misticizma, o prostoru bivšega sovjetskoga imperija, on intenzivno traži svoje duhovno utočište. Naposljetku ga je našao u okrilju katoličke crkve i laičkog dominikanskog reda.
Međutim, valja istaknuti kako Trinaest mjeseci nije pomodni new age uradak, nego iskrena, izvorna, začudna ispovijest čovjeka koji je našao pravi smisao života. To je knjiga u kojoj je svaka riječ na svome mjestu, svaka misao "niža od trave, tiša od vode", knjiga koju ćemo kad-tad zatrebati u svojoj kućnoj biblioteci kao priručnik za novo doba.
Ilja Stogoff (1970) s više od desetak objavljenih knjiga posve sigurno je jedan od najzanimljivijih i najneobičnijih mladih ruskih pisaca. Neobične i romaneskne biografije, nemirna duha i mnogih talenata, svojim je novinarskim i spisateljskim perom očarao i široko čitateljstvo i akademsku kritiku. Piše britko, jasno, odrješito, tečno.