Mačo ne plaču
Ilja Stogoff

,

Roman Mačo ne plaču je priča o prvim postsovjetskim godinama, o mladima koji u metežu tranzicije traže svoje "mjesto pod suncem". Pred nama promiču novopečeni prepredeni biznismeni, nedodirljivi političari, propali glazbenici, djevojke za jednu noć i sentimentalni mladići koje, poput glavnog junaka - peterburškog novinara - usisa i nosi vrtlog postko-munističkih poroka i beznađa. Kako ubiti vrijeme? - kao da se stalno pitaju ti dokoni ljudi koji se razmeću novcem, premda nemaju jasnu viziju o vlastitoj budućnosti. Život Sankt Peterburga je, nakon sivih sovjetskih godina, odjednom sav razigran i drečav od "citata" iz glazbe, filma i novina, mirisa nacionalnih kuhinja, reklama na engleskom jeziku i opskurnih sastajališta narkomana. Blistaju ikone zapadne pop-kulture, droge ima u izobilju, život se odvija u pomodnim kafićima i klubovima, ispijaju se goleme količine votke i piva, puše skupe cigarete. Prevelik izazov za krhke duše, ljude nenavikle na takvo šarenilo ponude, demokraciju na tržištu. Ima li u takvome svijetu mjesta za duhovnost, smisao, spas? Ima li u takvome svijetu uopće mjesta za normalne ljude? Da, odgovara autor i upućuje na vlastito bolno iskustvo potrage za istinskim životnim vrijednostima.Uja Stogoff jedan je od najpopularnijih ruskih pisaca mlađega naraštaja. Roman Maco ne plaču bio je 2001. preokret u njegovoj karijeri: inače poslovično inertna postsovjetska novinska kritika u djelu je prepoznala nešto novo, drukčije. Čitatelji su bili oduševljeni, a neki uvaženi kolumnisti odmah su ga nazvali "ruskim Henrvjem Millerom", drugi su pak tvrdili da je to uvreda za tako dobrog pisca. Valja ipak otkriti je li bolji od Irvina Welsha. Uglavnom, Uja Stogoff postao je preko noći i međunarodna zvijezda. Roman je uspješno ekraniziran, a sam je autor glumio u spotu pjesme za film. Ulomke iz romana interpretirao je i na CD-u popularne rock grupe Scary B.O.O.M., koji se u svijetu prodavao pod naslovom Kuala Lumpur.