Adua
Igiaba Scego

Adua je lirski roman koji opisuje kulturnu otuđenost onih koji vođeni željom ili silom prilika život grade izvan svoje domovine. Igiaba Scego ne ispovijeda se i ne nudi autobiografiju. Umjesto toga, ona nelinearno spaja ono što poznaje – afričke bajke i folklor, obiteljske anegdote i sofisticirano znanje iz književnosti i filma – kako bi istražila teme kolonijalizma, rasizma i moći.

Adua je djevojka koja 1970-ih napušta Somaliju kako bi se oslobodila željeznog stiska hladnog oca i ostvarila svoj glumački san. Selidba u Italiju predstavlja avanturu, novi svijet i električni naboj mogućnosti. Njezin san već se u samom začetku pretvara u noćnu moru kad je bračni par producenata uzme pod svoje okrilje i iskoristi je za uvrnute privatne i poslovne užitke... Međutim, to je tek jedna od triju fabularnih linija koje transleptički povezuju osamdesetak godina – Aduine obiteljske i zavičajne povijesti, sadašnjosti i budućnosti. Druge dvije niti uključuju i talijansko doba kolonizacije istočne Afrike, u godinama prije Drugoga svjetskog rata, te suvremenost i sad već kroničnu migrantsku krizu kojoj se ne nazire kraj.
Adua je posveta svima onima izmještenima iz vremena, prostora i identiteta – svim nastavateljima ovoga (još uvijek) nepravedna, nesavršena i rigidna svijeta.

„Ovaj hipnotizirajući roman dijalog je između kćeri koja traži slobodu i njezina konzervativnog oca. Za Aduu ljubav može biti zatvor kao i bilo koji pravni sustav sklon kontroli autsajdera. Kad je bila mala, Italija je za nju bila sloboda. Kao odrasla crnkinja, prisiljena je preispitati vlastita uvjerenja. Rim se jednom ponudio kao utočište tijekom građanskog sukoba u Somaliji i dao joj prostora za razmišljanje o povratku po završetku rata. Privremeni domovi nikad ne otvaraju širom svoja vrata, čini se da Scego sugerira, ali kristaliziraju sliku izgubljenog.“ – The Boston Globe

„Lucidno i iskreno (...) ispituje povezanost posljedica talijanske kolonizacije, nestabilnosti Somalije u 1970-ima i trenutne izbjegličke krize u Europi. Poučno štivo namijenjeno širokom krugu čitatelja.“ – Library Journal (Starred Review)

„Zapanjujuća i dojmljiva priča oživljava dekolonizaciju Afrike bez sentimentalnosti ili samosažaljenja.“ – Foreword Reviews „Ovaj maštom bogat roman nudi moćan i povijesno nijansiran prikaz pobjede i poraza triju generacija somalijskih migranata... Sjajno izvedeno.“
– Public Books

Igiaba Scego (1974., Rim) talijanska je spisateljica, novinarka i aktivistica porijeklom iz Somalije. Njezini su roditelji u Italiju imigrirali nakon državnog udara koji je u Somaliji 1969. izveo Siad Barre. Otac joj je bio somalski ministar vanjskih poslova. Scego je diplomu iz svjetske književnosti stekla na Sveučilištu La Sapienza, a doktorirala je na Rimskom sveučilištu 3 s temom iz postkolonijalne teorije i pedagogije. Bavi se problemima međukulturnog dijaloga i imigracije. Piše za nekoliko talijanskih novina (Internazionale, la Repubblica itd.). Godine 2003. s pričom „Salsicce” osvojila je nagradu Eks & Tra za pisce migrante te izdala debitantski roman La nomade che amava Alfred Hitchcock. Godine 2010. objavila je memoare pod nazivom La mia casa è dove sono, za koje joj je 2011. dodijeljena Nagrada Mondello. Napisala je više proznih djela, a roman Adua, hvaljen od kritike i čitatelja, objavila je 2015.