Doktor Glas
Hjalmar Söderberg

Roman Doktor Glas prvi je put objavljen 1905. godine u Švedskoj i odmah je izazvao skandal. Hjalmar Söderberg tada je već bio cijenjen i etabliran pisac, kritičari su hvalili njegov izbrušen i čist stil, no većina je bila zgrožena temom romana. Neki su išli tako daleko da su tvrdili kako samo bolestan mozak može razmišljati na takav način ("to je za sudsku medicinu, a ne za roman" – napisao je jedan recenzent), pa je pisac čak bio prisiljen braniti se da on ne dijeli stavove svoga glavnog lika.

Glavni lik čije dnevničke zapise čitamo je Tyko Gabriel Glas, štokholmski liječnik u tridesetim godinama, romantičar u duši, ali i realan promatrač društva čije mu licemjerje ide na živce. Doktor Glas je lik od krvi i mesa, a roman psihološka studija inteligentnog, nezadovoljnog čovjeka koji razmišlja o životu, promatra sebe i svijet oko sebe i rijetko kada pronalazi nešto što mu se sviđa.

Glas žudi za ljepotom, za nečim čistim i neiskvarenim, za "djelovanjem". Kad mu se pruži prilika da "spasi" Helgu, mladu ženu lokalnog svećenika Gregoriusa, koja je zaljubljena u drugog i ne može više podnijeti intimnosti sa svojim mužem, on odluči da će to biti njegovo veliko "djelo", nešto što će poboljšati njegovu sliku svijeta i sebe. Na kraju, nakon pažljivog vaganja za i protiv, on ne vidi drugog načina nego da ubije svećenika koji za njega ionako predstavlja sve što mu se gadi kod ljudske vrste te tako jednom zauvijek oslobodi tu čistu, neiskvarenu ženu i omogući joj da slobodno živi.

Doktor Glas danas je klasik koji se često citira, roman koji je obavezna lektira u skandinavskim školama i nepresušan izvor umjetničke inspiracije. Jedan je od onih romana koji su i danas impresivni, zanimljivi i relevantni ili – kako je to rekao engleski pisac William Sansom – "po stilu pisanja i iskrenosti mogao bi biti napisan sutra".

Hjalmar Söderberg (Stockholm, 1869. - Kopenhagen, 1941) klasik je švedske književnosti čija su djela prevedena na tridesetak jezika. Prije nego što se proslavio romanima, bio je priznati kazališni kritičar i pisao kozerije za švedske dnevne novine. Cijenjen je kao izvanredan polemičar i elegantan stilist koji piše djela obojena finom ironijom i intelektualnom oštrinom, koja čitatelje intrigira i danas.
Najpoznatija su mu djela zbirka dvadeset kratkih priča Historietter (Anegdote, 1898) te romani Martin Bircks ungdom (Mladost Martina Bircka, 1901), Doktor Glas (1905) - koji se smatra njegovim remek-djelom - i Den allvarsamma leken (Ozbiljna igra, 1912).
Potkraj života posvetio se novinarstvu i proučavanju teologije. Bio je žestok kritičar nacizma, a poznat je i po tome što je u svojim djelima ovjekovječio Stockholm.