Nexus
Henry Miller

Gotovo je neshvatljivo kako je čovjek čija nas književna karijera prati više od četrdeset godina, književnik koji je napisao jedan roman što se već može smatrati ravnim najboljem Hemingwayu, bolji roman od svega što je napisao Fitzgerald, književnik koji nam je u svojoj najbogatijoj prozi dao čitave ulomke što po svom intenzitetu ne zaostaju nimalo za Faulknerom, pisac koji je vjerojatno mogao iz dana u dan stvarati više od Thomasa Wolfea i nadmašivati ga riječ po riječ, taj pisac - neukroćena voda proze, katarakt, bujica, potres - ovdje bi Henry Miller našao pedeset boljih riječi od mene - najposlije, pisac nalik na velikog sportaša, fenomenalno utjelovljenje književne energije, koji je nekako, ma koliko široko bio prihvaćen, ma koliko mu iskazivali poštovanje, ipak pomalo ignoriran i gotovo odbačen, zapravo najviše ignoriran - paradoks prelazi u novi paradoks - baš u onim godinama kada su njegove ideje najviše trijumfirale i kad je američka omladina, ne poznajući uglavnom Millerovu monumentalnu zbirku djela, ipak živjela do guše u njegovim mislima i sipala njegove pogrde. "Zagrij, opali i kidaj" nije za Henryja bilo ništa novo - on je tako radio cijeloga života.