U današnje se vrijeme fizičku aktivnost smatra luksuzom ili eventualno još jednom nepotrebnom aktivnosti koju treba ukloniti s popisa dnevnih obaveza. No fizička je aktivnost zapravo vrlo daleko od bilo kakva luksuza. Ona je za nas neophodna. Osnovna je karakteristika ljudi, kao i svih živih biča koja imaju mozak, kretanje. Da smo po prirodi nepokretna biča koja su prepuštena na milost i nemilost neposredne okoline, bi li naš kompleksni nervni sustav imao ikakvu ulogu?
Evolucijski gledano, mozak je tijekom ljudskoga razvoja nastojao optimizirati naše postojanje u dinamičnom svijetu prepunom pokreta. Tu je naše kretanje zauzelo središnju ulogu, oko koje se sve dalje izgrađivalo i na koju se sve nadovezivalo. Inteligencija, jezik i socijalizacija možda djeluju kao odvojene jedinice života, ali su zapravo posljedica i oblik prilagođavanja iznimno dinamičnom svijetu koji nas okružuje i koji, dijelom, i sami izgrađujemo. U životinjskom svijetu nekretanje može samo predstavljati posljedicu određenih poremečaja ili ozljeda, ali nikako stvar izbora, jer cijena nekretanja može biti gubitak života...
Posljednjih se godina sve više pažnje posvećuje istraživanju kao i, čudno zapravo zvuči, prevenciji fizičke neaktivnosti. Istraživanje provedeno 2009. godine u Kanadi pokazalo je da samo 7% djece u dobi od 6 do 19 godina dnevno sudjeluje u barem šezdesetominutnoj umjerenoj ili intenzivnoj fizičkoj aktivnosti, te time ispunjava kriterije trenutnih norma vezanih za fizičku aktivnost svjetske zdravstvene organizacije...
Dijete raspolaže ogromnom energijom, koja mu je biološki predvid kretanje. Pokretom (hodanjem, skakanjem, prevrtanjem, trčanjem, penjanjem, valjanjem itd.) se razvija većina važnih struktura mozga, povezuju se funkcije pojedinih dijelova mozga, stvaraju se novi nervni putovi, razvijaju osnovne neurološke funkcije i dijete se priprema sa život. A kako istraživanja pokazuju, i aktivnost ima veliki utjecaj i na samopouzdanje, pa se čini da osobe koje su fizički aktivnije manje pate od mentalno-zdravstvenih problema. Kako istraživanja pokazuju, već i dva sata provedena ispred ekrana imaju negativan utjecaj na fizičko i kognitivno zdravlje djeteta. Neki od najčešćih problema su pretilost, smanjena koncentracija, manjak samopouzdanja i lošiji uspjeh u školi.
Zbog svega navedenoga potrebno je educirati najprije roditelje, koji iz najbolje namjere često rade greške i time štete razvoju djeteta.
Ova knjiga pomoći će kako roditeljima tako i odgojno-obrazovnim djelatnicima u radu s djecom koja imaju određene smetnje u procesu učenja, ali i općenito u radu s djecom. Pored brojnih objašnjenja i savjeta knjiga pokazuje i kako se pokretom mogu aktivirati određeni dijelovi mozga koji su odgovorni za učenje i koncentraciju. Brojni su roditelji i odgojno-obrazovni djelatnici u Njemačkoj uz pomoć savjeta iz ove knjige pomogli djeci uspostaviti bolju kognitivnu kontrolu i poboljšati uspjeh u školi. (Iz Predgovora, dr. Ranko Rojević)
