Strudlhofstiege ili Melzer i dubina godina koje prolaze 1
Heimito von Doderer

Strudlhofstiege najpoznatiji je i najomiljeniji Dodererov roman, a smatra ga se jednim od velikih djela austrijske književnosti 20. stoljeća. Sam Doderer je zamislio Strudlhofstiege kao „prilaz“ svojemu glavnom djelu, još opsežnijem romanu Die Dämonen (izdanom 1956.).

Strudlhofstiege je društveni i velegradski roman o Beču u razdoblju od 1923. do 1925. s prizorima iz prošlosti, prije svega ljeta 1910. i 1911. Struktura se sastoji od mnoštva rafinirano isprepletenih linija radnje, isprekidanih vremenskim skokovima i teško preglednih pri prvom čitanju.

„Ova knjiga pokazuje što sve pripada životu srazmjerno jednostavnog čovjeka i kako su dugačke spone, od Carigrada do Beča, od Budimpešte do Buenos Airesa, tom životu potrebne, i koliko snage na njih troši da bi progurao samo jednog čovjeka etapama njegove sudbine. Ona u tolikoj mjeri postaje sjecištem brojnih drugih sudbina da se ponekad čini kako ih sve povezuje: po sebi je ona, rekli bismo, nešto poput Machova „nespasivog Ja“, no ipak se ono uspijeva probiti i prokopati put. Taj put počinje skromno, u bosanskom Trnovu, u liku c. i kr. poručnika 92. pješadijske pukovnije. I još više od toga: ono spoznaje samo sebe. No genius loci, takoreći lokalno božanstvo jednoga mjesta u Beču, Strudlhofstiege, stube koje povezuju Bolzmanngasse i Liechtensteinstraße, stvarni su glavni junak ove knjige. (...)“
Heimito von Doderer o romanu Die Strudlhofstiege (Tangenten, Dnevnik književnika, 28.01.1948.)