Najljepše priče klasične starine
Gustav Schwab

Njemački književnik Herman Hesse možda je najbolje procijenio ulogu Gustava Schwaba i njegove knjige Najljepše priče klasične starine, napisavši kako je svojem autoru izgradila jednu tihu besmrtnost na najsigurnijem temelju – ljubavi omladine. I zaista, od prvog izdanja u Stuttgartu (1838. – 1840.) Schwabove su Najljepše priče klasične starine doživjele bezbrojna izdanja u Njemačkoj i svijetu, u svom cjelovitom ili skraćenom obliku. Valja pripomenuti kako je 24. izdanju (1895.) pripremljen mitološki dodatak i dodano još 14 priča iz razdoblja prije Trojanskog rata, a najčešći su pak izbori priča oni koji pokrivaju razdoblje grčkog mitološkog doba i starogrčku povijest. No, najprije nekoliko riječi o samom autoru Gustavu Schwabu. Rodio se u Stuttgartu, 19. lipnja 1792. godine, a na Sveučilištu u Tübingenu završava (1814.) studij filozofije i protestantske teologije. Za vrijeme studija osniva s prijateljima književni klub, koji dijeli svoju umjetničku sklonost između tada najvećih njemačkih pisaca Goethea i Schillera, a sam Schwab druguje s pjesnikom Ludwigom Uhlandom. Dvadesetak godina profesor je na gimnaziji i urednik književnih godišnjaka, te suradnik književne rubrike poznatog lista Morgenblatt. Godine 1837. preuzima mjesto seoskog župnika u mjestu Gomaringen, blizu Tübingena, putuje u Švicarsku, Švedsku i Dansku, te priprema svoje glasovito djelo Najljepše priče klasične starine i knjigu njemačkih priča za narod Deutsche Volksbücher. Antička književnost i njemačko pjesništvo bile su teme koje su ga zaokupljale od rane mladosti pa do smrti. Schwab je u dva sveska tiskao i vlastite balade i romance, koje pripadaju takozvanom švapskom književnom krugu, priredio je Schillerov životopis, zbirke stare njemačke poezije i proze, te mnoštvo prijevoda grčkih i rimskih prozaika i pjesnika. No, ostao je upamćen upravo po dvije već spomenute knjige, Najljepšim pričama klasične starine, te zbirci njemačkih priča za narod, Njemačkoj pučkoj knjizi. Schwabovo djelo obnavlja i razvija osjećaj za vrijednost starine, taj nepresušni izvor narodne fantazije koja nastoji protumačiti i objasniti svijet izvornom pjesničkom snagom, koja se prepoznaje u predanjima antičkog čovjeka. Grčki su mitovi posebno obilježili samu osnovu čitave zapadne kulture, raznolikih su motiva i velike pjesničke ljepote. Olimpski, podzemni i morski bogovi, niža božanstva, te heroji koji su po ocu ili majci božanskog podrijetla, glavni su junaci ovih mitskih priča. Najpoznatiji su Prometej, Heraklo, Tezej, Dioskuri, Jazon, Perzej, Ahilej, Melagar, a i mnogi drugi koji izvršavaju često tegobne i opasne zadaće koje im zadaju bogovi ili od bogova nasljedovani običaji. Duboka starina nastanka grčkih mitova pokazuje kako je tadašnje grčko društvo tumačilo vlastiti odnos prema prirodi i postanku svijeta, bogova i ljudi i same prirode. Poznati su i kod Schwaba obrađeni upravo veći mitološki ciklusi, kao što je Trojanski rat, ali tu su i poznati junaci Dedal i Ikar, Argonauti, Orfej i Euridika, Antigona i mnoštvo drugih. Pisac je svoje priče iz starine slagao iz različitih, često i proturječnih izvora. Tako je knjiga o Prometeju složena iz desetak antičkih tekstova, koje je Schwab prevodio, uspoređivao i koristio, te stilski i logično ujednačavao. U Homerovoj Ilijadi i Odiseji, te u Hesiodovim Teogonijama, ali isto tako i u dramama Eshila, Sofokla i Euripida, te Ovidijevim Metamorfozama, da spomenemo samo najpoznatija djela, Schwab je crpio najveći dio svoje građe. No, tu je i mnoštvo rimskih i grčkih pisaca, koje je marno studirao kroz dvadesetak godina rada na knjizi Najljepše priče klasične starine. Sav taj silan rad uložen je u otkrivanje i populariziranje onih vrijednosti koje su tako snažno utjecale na pjesništvo, dramsko stvaralaštvo, likovne umjetnosti i duhovnost svijeta uopće. U grčkim mitovima bogovi su bliski ljudima i ljudi bogovima, priroda i čovjek postižu mitsku ovisnost i zajedništvo. Njemačka iz Schwabova vremena propitivala je zagledana u grčku starinu i vlastite probleme, gledajući to fantazijsko djetinjstvo čovječanstva kao zagonetku i kao uzor. I danas, čitajući Schwabove Najljepše priče klasične starine, nismo tek u zauvijek izgubljenu vremenu prošlog, nego još uvijek živom dijalogu s vlastitim kulturnim nastankom. Dr. Branimir Bošnjak Schwabovo djelo obnavlja i razvija osjećaj za vrijednost starine, taj nepresušni izvor narodne fantazije koja nastoji protumačiti i objasniti svijet izvornom pjesničkom snagom, koja se prepoznaje u predanjima antičkog čovjeka. Grčki su mitovi posebno obilježili samu osnovu čitave zapadne kulture, raznolikih su motiva i velike pjesničke ljepote. Olimpski, podzemni i morski bogovi, niža božanstva, te heroji koji su po ocu ili majci božanskog podrijetla, glavni su junaci ovih mitskih priča. Najpoznatiji su Prometej, Heraklo, Tezej, Dioskuri, Jazon, Perzej, Ahilej, Melagar, a i mnogi drugi koji izvršavaju često tegobne i opasne zadaće koje im zadaju bogovi ili od bogova nasljedovani običaji.

Branimir Bošnjak