Propali kongres
Goran Tribuson

U siječnju 1990. teku pripreme za kongres na kojem će se jugoslavenska komunistička partija raspasti i zauvijek nestati. Medijski i politički ratovi penju se prema vrhuncu. U ljude se uvlači strah pred onim što će se dogoditi. Vinko Dogan je inspektor SUP-a, bahat, neugodan i autoritativan, ali jedan od najboljih. Tijekom tog siječnja u Zagrebu se pojavljuje čudna, tajnovita spodoba, koja prijeti da će uz pomoć cijanida uštrcanog u prehrambene artikle, što ih građani kupuju po robnim kućama i dućanima, potrovati velik broj ljudi.

Taj tip, koji sebe naziva Stršljenom, započinje svoj mračni naum, ucjenjujući gradsku upravu povelikim iznosom u njemačkim markama. Gradom se širi panika. Prodaja hrane, osim one u neprobojnim limenkama, gotovo da zamire. Inspektora Dogana, koji je na tragu manijakalnog ubojice, sve više muči pitanje, ne bavi li se zapravo taj čudan tip nekim posve drukčijim planom.

„Jedan od najpopularnijih suvremenih hrvatskih književnika, prozaik velikoga te žanrovski i tematski raznolikoga opusa iz kojega unutar svakoga ciklusa možemo izdvojiti antologijske naslove, Goran Tribuson autor je kojega podjednako vole i čitatelji i kritika i ozbiljni akademski krugovi. Sve to je za tako vitalnoga pisca, koji otprilike svake dvije godine objavi novu prozu, gotovo nevjerojatan status.

Tribuson ga, dakako, nije stekao nikakvim društvenim i medijskim strategijama ili angažmanima bilo koje naravi, već isključivo svojom darovitošću i neovisnošću, što znači svojom književnom i osobnom autentičnošću koju pokreće jedino strast rasnoga pripovjedača koji se hvata ukoštac sa žanrovima i temama po vlastitom impulsu ili interesu, onkraj trendovskih pritisaka ili očekivanja.“ – Ana Lederer