"Estetika ružnoga" je filozofska studija u kojoj Goran Sunajko (docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) afirmira "drugu stranu" estetike, koja kroz filozofsko mišljenje ružnoga otvara svojevrsnu "estetičku pobunu" protiv dominacije metafizičkog ideala ljepote kao harmonije, proporcije i simetrije. U knjizi se provlači teza da estetika, kao nauk o lijepome, svoj emancipacijski smisao duguje zapravo ružnome jer ona nastaje kao osjetilno (aisthesis) iskrivljenje i deformacija u odnosu na formu kao ideju sklada, cjeline i dovršenosti.
Autor pokazuje da se o lijepome nema što misliti jer se ono bespojmovno i bezinteresno sviđa (Kant), odnosno privlači, bez obzira na samo mišljenje privlačne stvari ili predmeta, dok ružno tjera um na mišljenje i preispitivanje kako u lijepome ne prepoznati lijepo, odnosno kako u ružnome ne prepoznati ružno. Stoga je hipoteza studije kako ružno u modernom i osobito postmodernom razumijevanju više nije negacija ili antiteza lijepome kao ideji (formi), već je sâmo postalo idejom koja pruža pravo za biti krivim, deformiranim, asimetričnim, disproporcionalnim i neskladnim.
Svoju argumentaciju autor razmatra kroz pitanja opće estetike, ali i kroz uvide u književnosti, muzici, slikarstvu i arhitekturi, koristeći "kategorije odmaka" poput groteske, laži, disonance, neidentičnosti, neformnosti, zla, ludila, buke, dekonstrukcije, nesuglasnosti i suvišnosti. U suvremenome, sve više estetiziranome svijetu, u kojem se ideal ljepote gotovo nasilno nameće, afirmacija ružnoga zrcali njegovo priznanje kao autentičnog modusa egzistencije za biti drukčijim.
Goran Sunajko (Zagreb, 1978) naslovni je docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu; enciklopedist u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža od 2005. gdje je urednik filozofije, politologije i drugih struka u enciklopedijskim izdanjima. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na diplomskoj, dodiplomskoj i doktorskoj razini, predaje metafiziku, filozofiju religije i estetiku. Diplomirao je i magistrirao politologiju (političku teoriju i povijest političkih ideja) na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te doktorirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Bavi se metafizikom, estetikom i filozofijom politike iz područja kojih je objavio pet knjiga (3 udžbenika), 25 znanstvenih radova, preko 400 enciklopedijskih članaka te je urednik 5 knjiga. Sudjelovao je na četrdesetak međunarodnih znanstvenih skupova i zemlji inozemstvu. Član je Hrvatskog filozofskog društva i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.
Afirmacijom pojedinačnog, nenormalnog, krivog, ružnog i drugih “kategorija odmaka”, težište njegovih teza usmjerene su afirmaciji mišljenja koje se nastoji postaviti neovisnim od bilo kakve totalitarizirajuće svijesti koja bi pojedinačno i autentično podvodila pod apriorne konstrukcije i ideologizacije svijeta.
