Uvod u pedagogiju slobodnog vremena
Goran Livazović

Goran Livazović u Uvodu u pedagogiju slobodnog vremena u tri poglavlja (Povijesni razvoj slobodnog vremena, Slobodno vrijeme kao društvena pojava, Pedagogijske osnove slobodnog vremena) pristupa slobodnom vremenu polazeći od pedagogijske perspektive primjenom odgo­varajućih metoda, kritičke analize i sinteze povijesnoga, društvenoga i suvremenoga pristu­pa. Slobodno je vrijeme promjenjiva društveno-povijesna pojava koja u različitim oblicima postoji otkad je i čovjeka. Kako se ljudski život kreće u dvije dijalektički povezane sfere, radnoj te sferi slobodnog vremena, dokolica pruža novu dimenziju, prostor i mogućnost svestranoga razvoja čovjekove ličnosti. Autor stavlja naglasak na razvojne procese kao osnovu za cjelovitu elaboraciju suvremenih tijekova peda­gogije slobodnoga vremena. Omogućava uvid u složenost, ali i bogatstvo odnosa prema slobodnom vremenu unutar europskih, svjetskih i globalnih dinamika kvalitete života društva, grupa i pojedinaca.

Najveći autorski doprinos je u otkrivanju pedagoških implikacija slobodnoga vremena dje­ce i mladih u različitim socijalnim kontekstima. Autor doprinosi preventivnoj, odgoj­no-formativnoj i kurativnoj funkciji slobodnoga vremena, dosada nedovoljno istraženim fenomenima, osobito unutar pedagogije koja se zasniva na interdisciplinarnim osnovama. Riječ je o vrijednoj i trajnoj knjizi, koja će imati snažan odjek i biti dobro prihvaćena u stručnim i širim čitateljskim krugovima.

Osobita vrijednost knjige je različitost perspektiva fenomena slobodnoga vremena te kritički stav autora koji problematizira odgoj i slobodu kao krucijalnu odrednicu slobodnoga vre­mena. Slobodno je vrijeme promjenjiva društveno-povijesna pojava koja u različitim oblicima postoji otkad je i čovjeka. Kako se ljudski život kreće u dvije sfere, radnoj te sferi slobodnoga vremena, slobodno vrijeme pruža novu dimenziju, prostor i mogućnost svestranoga razvoja ličnosti. Znanost o odgoju stoga se mora čuvati i pretjerane pedagogizacije slobodnoga vremena, odnosno čuvati njegovo temeljno načelo – načelo slobode.

Pronalazak osobnoga i društvenog smisla u slobodnom vremenu autoru je mehanizam sinkronizacije čovjeka s potrebama, očekivanjima i zadanostima života u hipermodernom društvu. Samo odgojen čovjek izgrađenih navika i interesa koji vlada vlastitim nagonima može ostvariti ravnotežu zdrave ličnosti u svakodnevici i utapanja u svijetu konzumerističke utrke za profitom.

Fenomen slobodnoga vremena interdisci­plinaran je, složen i aktualan problem, kojemu autor pristupa kritičkom analizom teorijskih rasprava brojnih autora i rezultata istraživanja te društvenih praksi u nas i u svijetu. Knjiga je cjelovit prikaz stanja i tendencije razvoja feno­mena slobodnog vremena, područja teorije odgoja, obrazovanja i turizma te različitost pristupa i analiza društvene prakse.