Tri priče iz Priče nad pričama
Giambattista Basile

Tri priče iz čuvene zbirke Priča nad pričama (Lo cunto de li Cunti ili Pentamerone) Giambattiste Basilea prvi put u hrvatskom prijevodu! Zbirka, napisana u 17. stoljeću na napuljskom dijalektu, poslužila je kao inspiracija brojnim bajkopiscima tijekom stoljeća. Njegovi motivi provlače se kroz tekstove mnogih čuvenih knjiga, poput Perraultove i Grimmove zbirke. U svojim grotesknim bajkama - koje nipošto nisu namijenjene djeci - Basile uči čitatelja vrlini, poroku i baroknoj retorici. U našem izboru nalaze se priče Začarana košuta, Buha i Oderana starica, po kojima je i Matteo Garrone snimio film Il raconto dei raconti - Tale of Tales.
 
Iz urednikovog predgovora:
 
(...) Što se pak Dekamerona kao modela tiče, doista je lako uočiti paralele: oba su djela koncipirana kao zbirke novela povezanih okvirnom pričom koja motivira samo pripovijedanje. Dekameronov je okvir dobro poznat: sedam djevojaka i tri mladića bježe iz Firence zahvaćene kugom te, kako bi se zabavili na ladanju, svaki dan pripovijedaju priče. U Priči nad pričama također se svaki dan pripovijeda, a broj dana je prepolovljen u odnosu na Dekameron: umjesto deset dana sad ih je pet te je zbog tog broja Priča nad pričama postala poznata i kao Pentamerone. Gotovo svaka sličnost ovdje, međutim, prestaje. Okvirna je novela Dekamerona prilično jednostavna te realistično motivirana, pripovjedač čak naglašava kako gospama daje pseudonime sam zato da ne bi doveo u pitanje njihov ugled i čast; okvir Dekamerona, dakle, fingira stvarnost, Boccaciove pripovjedačice nisu predstavljene kao fikcionalni likovi već kao stvarne, povijesne osobe čiji je identitet prikriven.
            Pokušajmo sad prepričati okvirnu priču Pentaeronea. Princeza Zoza nikad se ne smije, njen otac kralj pokušava je razveseliti na različite načine, a kad svi pokušaji propadnu, on ispod njenog prozora sagradi fontanu iz koje umjesto vode teče ulje, nadajući se da će neki od prolaznika koji se posklizne nasijati Zozu. Jednog dana starica dolazi na fontanu napuniti vrč, ali mladi sluga baci kamen i razbije ga. Ta scena konačno nasmije Zozu, a starica se, misleći da joj se rugaju, naljuti te je prokune: Zoza će se moći udati samo za princa Tadea. Na njega je, međutim, vila bacila kletvu te on leži mrtav izvan grada, a probuditi ga može samo žena koja će vlastitim suzama u tri dana napuniti velik vrč obješen pokraj njegovog groba. Zoza kreće u potragu za Tadeom te susreće tri vile koje joj poklanjaju čaroban orah, kesten i lješnjak. Kad pronađe grob, ona počinje plakati te napuni vrč gotovo do kraja, ali treći dan iscrpljena zaspe. U tom trenutku pored groba prolazi crna robinja koja shvati što se dogodilo, uzme vrč, napuni ga do kraja, probudi Tadea, oženi se njime, uzurpira Zozino mjesto te ostane trudna. Zoza se očajna doseli u sobu čiji prozori gledaju na prozore Tadeove palače te počne otvarati darove vila, a iz svakog od njih izlazi magično biće: prvo maleni pjevač, zatim dvanaest zlatnih pilića te konačno lutka koja prede zlato. Robinja vidi te predmete na Zozinoj prozorskoj dasci te svaki put, prijeteći da će ubiti njihovo nerođeno dijete udarcem u trbuh, natjera Tadea da joj ih pribavi. Lutka koja prede zlato, međutim, u njoj budi neizrecivu žudnju za pričama. Robinja ponovno prijeti Tadeu da će ubiti dijete ako joj se ne osigura priče, a on stoga skupi deset najboljih pripovjedačica u gradu – Zezu, Ceccu, Menecu, Tollu, Popu, Antonellu, Ciullu, Paolu i Ciommetellu i Iacovu – kako bi zatomio njenu glad.
            Zadnju priču zadnjeg, petog dana pripovijeda Ciommetella, te ona tematski zrcali okvir: robinja uzurpira mjesto vile koja se treba oženiti kraljevićem. Nakon što je ta priča ispripovijedana, Zoza, koja se ubacila među pripovjedačice, razotkriva svoj pravi identitet i robinjinu prijevaru...