Susreti s iznimnim ljudima
G. I. Gurdjieff

Djelo Susreti s iznimnim ljudima – Gurdjieffljev autobiografski prikaz vlastite mladosti i ranih putovanja – postalo je nešto poput legende još od kako je 1963. godine prvi put tiskano. Naoko je to knjiga u tradiciji pustolovnog pričanja, ali je prožeta Gurdjieffljevim jedinstvenim pogledom na život. Te pustolovne priče su nov pogled na život, koji nam omogućava naslutiti skrivenu stvarnost višeg reda. Biografsko rabi samo kao podlogu za alegorične priče, profinjenu ironiju, duboke i mudrosne poruke, alii oštar sarkazam i nemilosrdno izrugivanje ljudskoj nesavršenosti.

Knjiga je organizirana kao prikaz iznimnih ljudi koji su Gurdjieffu pomagali u traženju skrivenog znanja, ili ga pratili na njegovim putovanjima u izoliranim predjelima Bliskoga istoka i središnje Azije. Premda se ti ljudi ne po čemu ne mogu držati znamenitima, on ih naziva iznimnima zbog žive želje da razumiju najdublje tajne života. Među time iznimnim pojedincima koje će čitatelj upoznati su Gurdjieffljev otac (tradicionalni bard), ruski knez posvećen traženju istine, kršćanski misionar koji je duboko u Aziji ušao u Svjetsko bratstvo i žena koja je izbjegla bijelo ropstvo i postala povjerljivi član Gurdjieffljeve skupine tragača za istinom.

Dakle, ovo je knjiga o životima, ne o učenju, premda će čitatelj itekako cijeniti Gurdjieffljeve prikaze razgovora s mudracima. Gurdjieff rabi sva literarna sredstva kako bi čitatelja izbacio iz uobičajenog načina promišljanja, doveo u nedoumicu, začudio, zbunio, pa čak i razljutio, uzdrmao iz temelja i konačno – razbudio. Susreti prenose stalno prisutan osjećaj onoga pod čime se podrazumijeva živjeti punoćom – sa savješću, sa svrhom i sa srcem. Gurdjieffljev prikaz njihovih stajališta sučelice vanjskim izazovima u potrazi za rayumijevanjem tajni života jest stvarna bît ovoga klasičnog djela.