Filozofija u tragičkom dobu Grka
Friedrich Nietzsche

Raspravu čiji prijevod objavljujemo Friedrich Nietzsche napisao je u proljeće 1873. godine te je ostala neobjavljena za njegova života. Kao i Rođenje tragedije, u kojem izgovara svoju prvu riječ, pripada ona ranoj fazi njegova traganja i vezana je, sjedne strane, uz njegovo tadašnje filologijsko bavljenje antikom, i s druge strane uz ono što će kasnije nazvati artističkom metafizikom.
Tzv. predsokratovci Nietzscheu su mjerilo herojske, tragičke, iskonske veličine i ljepote grčke filozofije; bolje kazano filozofa, jer on se u ovim razmatranjima okreće Talesu, Anaksimandru i ostalima, a ponajprije Heraklitu, kao ličnostima. Posrijedi je, kao i u njegovom prvijencu, osebujno gledanje na bit onog antičkog i njegov opći značaj za nas današnje, obilježene sokratizmom u raznim njegovim verzijama.
Povijest onih filozofa kazujem pojednostavljeno; želim istaknuti samo onu točku iz svakog sistema koja je dio osobnosti i koja pripada onom nepobitnom, indiskuta-bilnom, koje povijest mora sačuvati. To je početak, da se one naravi putem poredbe ponovno zadobiju i stvore, te da polifonija grčke naravi konačno jednom ponovno zazvuči: zadatak je na svjetlo iznijeti ono što mi za svagda moramo ljubiti i štovati, i što nam kroz niti jednu kasniju spoznaju ne može biti oduzeto: velikog čovjeka.