Peta knjiga
François Rabelais

Peta knjiga romana Gargantua i Pantagruel

François Rabelais (Poitou, oko 1494. - Pariz, 9. travnja 1553.), francuski pripovjedač, prvi je veliki francuski prozaist, uz Montaignea najkrupnija figura francuske renesanse. U mladosti je bio redovnik (franjevac pa benediktanac). Već rano je pokazao interes za antičke jezike (grčki, latinski, hebrejski) i prirodne znanosti. Osumnjičen da čita "heretičke" knjige, napušta samostan ("brlog lijenosti i pohote"), studira medicinu i sprijateljuje se s istaknutim humanistima. Rabelais je imao bezgranično povjerenje u prirodu i znanost. Poklonik je antike, erudit, uvijek žedan novih spoznaja. Epikurejski je zaljubljen u život i zemaljske radosti, slavi dobrotu prirodu te vjeruje u napredak i divne mogućnosti koje stoje pred čovjekom. Godine 1532. je liječnik u Lyonu i profesor anatomije. Tu objavljuje u prijevodu Hipokratove aforizme i "Medicinska pisma" Giovannija Manardija, te zapažen šaljivi almanah ("La Pantagrueline prognostication"). Životno mu je djelo fantastično - satirični roman "Gargantua i Pantagruel" kojim je izrazio ideje pravde, dobrote, čovječnosti, kulture i tolerancije. Kao osobni liječnik kardinala Jeana du Bellaya, ambasadora pri Vatikanu, boravi u više navrata u Rimu, gdje proširuje svoje znanje studijem arheologije, botanike i arhitekture.

Peta i posljednja knjiga o doživljajima Gargantue i Pantagruela, klasičnoga djela svjetske književnosti, djela furioznoga ritma i otkačene genijalnosti, grandiozne groteske prožete vitalističkim svjetonazorom o čudesnim doživljajima i djelima dvojice divova. Pantagruelizam, ili drugo ime za takav svjetonazor, beletrističko-enciklopedijska je posljedica Rabelaisova ostrašćenoga zanimanja za ljude oko njega i za ono što oni u svojoj, bogougodnoj nesavršenosti čine. Oko realnoga, svakodnevnog pantagruelizma kojemu je glavna misao vodilja: biti miran, zdrav, radostan te ponajprije sit i gasan - gradi Rabelais istovremeno eruditsko i parodijsko djelo, u isti mah stvar posve neozbiljnu i ozbiljnu, knjigu začudne mašte, opscene komike i nezamislivih dosjetaka, razigranoga jezika začinjenog sočnim psovkama i nenadmašivim igrama riječi. S druge strane, nudi Rablais i duhovni pantagruelizam koji je odnjegovan na temeljitom poznavanju antičke književne i kulturne baštine i antidogmatskom mišljenju: u tom smislu, Rabelais progovara gotovo moralistički o najvažnijim pitanjima humanističke tradicije.

Stoga Rabelaisovo djelo, kao i njegov život, stoljećima izazivaju neprekidni interes generacija čitatelja, književnih povjesničara, književnika i kritičara.

Godine 2004. Matica hrvatska objavila je Marasov prijevod Rablelaisova djela o Gargantuinim i Pantagruelovim pustolovinama u jednome svesku. Za taj prijevod Mate Maras nagrađen je nagradom Francuske akademije.