Pohod Aleksandra Velikog
Flavije Arijan (Flavius Arrianus)

Aleksandar Veliki (356–323), jedna je od onih ličnosti koje neprestano pobuđuju interes. Meteor antičke povijesti, čovjek kompleksne prirode – mistik u razmišljanju, praktičar u djelovanju – zasnovao je imperijalni prostor od Jadrana do Indije. Genijalni strateg i vojskovođa vodio je Helene i Makedonce iz poznatog u nepoznato, iz malog u veliko, do krajnjih granica tada poznatog svijeta. U neprestanom nadmetanju s ocem Filipom II, ličnostima iz prošlosti i mitologije, sa samim sobom, pogleda uprtog tamo gdje običan čovjek nije vidio mnogo toga, promijenio je dimenzije svijeta i postavio okvire za buduća dostignuća ne samo osvajača nego i stvaratelja. U naletu zahuktalog imperijalizma gradio je i rušio, osnivao i razarao do temelja. Stavio je sebi u zadatak izgradnju commonwealtha, zajednice Istoka i Zapada. Eratosten iz Kirene kaže kako je Aleksandar bio ujedinitelj svijeta, punio je pehar ljudskim bićima kao vinom u pokušaju stvaranja nove civilizacije.

Sin boga, preselivši se u vječnost, postao je dio mitotvorne tradicije različitih naroda i kultura: bog za Egipćane, svetac i heroj arapsko-perzijske predaje, prethodnik mesije iz roda Davidovog u židovskom folkloru, tragatelj za rajem u kršćanskim pričama.

Na čelu tragatelja za povijesnim Aleksandrom stoji Flavije Arijan, pisac čiju razložnu i dokumentiranu pripovijest donosimo.