Fahrudin Novalić u knjizi Islamski svijet i modernost, izdašno, teorijski utemeljeno i nepristrasno, dijaloški otvoreno i argumentirano, razmatra mogućnosti modernizacije i razvoja islamskog svijeta. Atribut ʻislamskiʼ, u sintagmi ʻislamski svijetʼ, odnosi se, prije svega, na osebujnu kulturu i civilizaciju, a manje na kompaktnu zajednicu i religiju. Modernizacija pluralnih identiteta suvremenih društava islamskoga svijeta, moguća je kao temeljita, mnogostruka, autonomna modernizacija njihovih međupovezanih političkih, ekonomskih, društvenih i kulturnih sfera; a ne kao vesternizacija – kao singularni, moderni, identitetski monizam Zapada.
Ulomci iz recenzija:
Akademik, red. prof., dr. sc. Enes Karić: „Novalićeva knjiga je izvorni doprinos razvoju društvenih i humanističkih znanosti: po načinu predmeta istraživanja, strukturiranosti i kompoziciji teksta, sistematičnosti izlaganja, širini dokazivanja, otvorenom i argumentiranom dijalogu s brojnim i različitim teorijskim orijentacijama, uključujući i meritorno korištenje opsežne literature.“
Red. prof., dr. sc. Lino Veljak: „Po relevantnosti problematike moderne u aktualnim modernističko-postmodernističkim raspravama i istraživanjima, u kontekstu srodne literature u regiji i svijetu, knjiga Fahrudina Novalića pripada najkvalitetnijim djelima sintetičkog karaktera i predstavlja originalan doprinos interdisciplinarnim društveno-humanističkim istraživanjima aktualne problematike islamskoga svijeta i njegovih odnosa sa Zapadom.“
Sveuč. pred., dipl. arabist, Daniel Bučan: „S obzirom da se u široj javnosti slika islama formira prvenstveno na temelju medijski "probranih" informacija, autorov znanstveni pristup ne samo da upotpunjuje (nepotpuno i često iskrivljeno) viđenje islama, nego doprinosi objektivnom sagledavanju mjesta islama i islamskoga svijeta u suvremenom svijetu.“
Bilješka o autoru:
Fahrudin Novalić rođen je 1944. godine u Gradačcu, gdje je završio i gimnaziju 1964., a Vojnotehničku akademiju u Zagrebu, 1967. godine. Na Fakulteti za sociologijo, politične vede in novinarstvo u Ljubljani, diplomirao je novinarstvo 1974. i magistrirao političke znanosti 1979. godine. Na Filozofskoj Fakulteti u Ljubljani, doktorirao je filozofiju 1991. godine. Na Vojnotehničkom fakultetu i Vojnotehničkoj akademiji u Zagrebu predavao je Osnove filozofije. Sada je u mirovini. Živi u Zagrebu.
Pretežito se bavi praktičnom filozofijom, socijalnom ekologijom i bioetikom kao otvorenim integrativnim područjem interdisciplinarnih i interperspektivnih rasprava različitih znanosti i djelatnosti o rješavanju etičkih pitanja života. Bavi se i polemologijom te irenologijom. Sa znanstvenoga i stručnog aspekta zanima ga i šira društveno-politička problematika koju primarno proučava s politološkoga, sociološkog i komunikološkog aspekta. Aktivno je sudjelovao u radu više domaćih i međunarodnih, znanstvenih i stručnih skupova.
Objavio je više od 160 znanstvenih i stručnih radova, studija, kritičkih eseja, osvrta, recenzija i prikaza u domaćim i stranim publikacijama, na radiju i Internetu. Među njima su i knjige: Rasipanje budućnosti: Kritika mita napretka i cinizma rasipanja (2003); Moć i rat (2006); Imperij pohlepnoga politeizma: Ogledi iz bioetike i socijalne ekologije (2009); Demokracija i globalna kriza: Unutrašnji i vanjski uzroci krize iz 2008. godine (2014).
Član je Hrvatskoga filozofskog društva, Hrvatskoga bioetičkog društva i Međunarodnoga ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada.
