Bit ćete kao Bog
Erich Fromm

Hebrejska Biblija (Stari zavjet) bila je jedno od glavnih nadahnuća ne samo judaizma već i kršćanstva i islama, te je značajno utjecala na kulturni razvoj. Je li ona danas nešto više od povijesne ostavštine prema kojoj se iskazuje dužno poštovanje samo zato što je izvorište triju velikih zapadnih religija? Ili, možda, još uvijek ima što reći čovjeku današnjice?
Stari zavjet (uključujući i Apokrife) zbirka je tekstova mnogih autora, napisanih kroz razdoblje dulje od jednog tisućljeća (od oko 1200. do 100. p. n. e.). Sadrži hebrejske kronike, zakonske propise, povijesne prikaze, pjesme, proročke govore. Te su knjige napisane u maloj zemlji na razmeđu Afrike i Azije, za ljude koji su živjeli u društvu koje ni kulturno ni socijalno nema sličnosti s našim._
Fromm raščlanjuje tu knjigu polazeći od radikalnog humanizma: cilj je svakog čovjeka potpuna nezavisnost, a to pretpostavlja skidanje koprene fikcije i iluzije na putu prema punoj svijesti
o stvarnosti. No tijekom cijele povijesti sila je bila ta koja je, izazivajući strah u njemu, čovjeka učinila sklonim zamjeni stvarnosti fikcijom, a istine iluzijama. Sila je čovjeka učinila nesposobnim za nezavisnost
1 tako iskrivila njegov um i osjećaje.