O ljudskoj slobodi
Epiktet

Duša je poput zdjele vode, a duševne su impresije poput zraka sunca koje pogađaju vodu.
Ako je voda uzburkana, i svjetlo izgleda uzburkano – iako ono, naravno, to nije.  (11.21-22)

 „Zapamti da su ti vrata uvijek otvorena“, poručuje nam Epiktet, jedan od najzanimljivijih filozofa stoicizma iz 2. stoljeća. Ovaj Grk veći je dio svog života proveo kao rob što je uvelike oblikovalo njegovu  filozofsku misao. Epiktet promišlja pojam slobode težeći oslobođenju iznutra, spoznajno i filozofski. Upravo je potraga za unutarnjim oslobođenjem ono što najviše povezuje ovaj antički tekst s današnjim čovjekom, koji nastavlja propitivati značenje slobode i pregovara uvjete njena postizanja u svojim specifičnim okolnostima.

O ljudskoj slobodi koja se nalazi pred vama sastoji se od izabranih poglavlja, odnosno  zapisa iz izvornika koji je antičkom svijetu poznat kao Epiktetovi Razgovori.

 Epiktet (55. – 135. po. Kr.) je bio stoički filozof grčkog porijekla koji je živio i podučavao u doba rimskog stoicizma. Rođen je u Hijerapolu u Frigiji (današnja Turska) kao rob, sin majke ropkinje. Neko je vrijeme živio i služio u Rimu, gdje mu se pružila prilika da se školuje i oslobodi ropstva.

 Epiktet, kao ni Sokrat prije njega, za života nije ništa zapisao, pa tako ni objavio. Sve što nam je ostalo u naslijeđe stoga su zapisi njegova učenika Flavija Arijana pod naslovom Razgovori, a temeljeni su na Epiktetovim predavanjima. Pretpostavlja se  da su Razgovori služili isključivo kao podsjetnik svakodnevnoj praktičnoj primjeni unutar Epiktetove škole i nisu bili poznati široj javnosti. Vrijednost i snaga tih antičkih učenja leži ponajviše u tome što su jednako primjenjiva i danas.

Ova će vas knjižica poput vremeplova odvesti na kratko, ali intenzivno putovanje u antičku Grčku i Rim. Tamo ćete se susresti s rimskim senatorima, konzulima i političkim vođama, osuđenicima na smrt, robovima i bvišim robovima, gusarima, putnicima, bradatim filozofima, kraljevima i glumcima, a zatim i s hrvačem, boskačem i atletom, špijunom, sviračem lire, mudracem i tzv. „mudrom budalom“, djetetom; kao i primjerima iz životinjskog svijeta.

Nije čudo što je upravo ljudska sloboda bila jedna od najzastupljenijih tema u Epiktetovu učenju. Prema nekim izvorima riječi „sloboda“ i „(biti) slobodan“ kod Epikteta se spominju čak 130 puta, što je gotovo šest puta više nego u Novom Zavjetu i dvostruko više nego kod Marka Aurelija.